Tretman spastičnosti kod oštećenja gornjeg motoneurona

Spastičnost se definira kao jedna od komponenti sindroma gornjeg motornog neurona. Etiološki nastaje kao posljedica ozljede mozga, moždanog udara, multiple skleroze, cerebralne paralize, ozljede leđne moždine i traume. Koristeći neurofacilitacijsku terapiju u tretmanu, inhibira se spazam bolesnika te stimulira i facilitira normalni, funkcionalni pokret. Spastičnost mišića karakterizirana je povećanim tonusom antigravitacijskih mišića što dugotrajnom pojavom može dovesti do skraćenja tetiva, mišića i vezivnog tkiva oko zgloba, pojave boli u tetivi, mišiću ili zglobu te promjenama u propriocepciji zahvaćene muskulature. Fenomenom denervacijske supersenzitivnosti, koje je dio neuroplastičnosti mozga, objašnjava se pojava spazma. Mjerenje spastičnosti muskulature usmjereno je na korištenje Ashworthove i Modificirane Ashworthove skale. Liječenje spazma uključuje konzervativne i kirurške metode liječenja te farmakoterapiju. Konzervativne metode uključuju neurofacilitacijsku terapiju, udlage, ortoze, TENS, IFS, radnu terapiju. Od lijekova najčešće se koristi botulinum toksin A (botox), diazepam, baklofen, dantrolen i lokalna primjena fenola. Pravilno pozicioniranje, facilitacija i stimulacija spastičnih mišića vrlo su važne stavke za inhibiciju spazma. Kvalitetno provedenom edukacijom pacijent dobiva saznanja o potrebnoj količini aktivnosti kako ne bi došlo do pojačane spastičnosti muskulature