Comparative analysis of child allowances in European union countries

Stanovništvo Europske unije se smanjuje i postaje sve starije, što donosi značajne gospodarske i fiskalne izazove, kako kratkoročne tako i dugoročne. Dodatan problem predstavlja vrlo niska stopa fertiliteta koja se u svim europskim zemljama nalazi ispod zamjenske razine fertiliteta. Kako bi se učinkovito odgovorilo na demografske promjene i ublažile posljedice navedenih promjena, zemlje članice Europske unije pokušavaju implementirati složenu kombinaciju mjera i djelotvorno ju provoditi. Obiteljske politike najvažniji su instrument kojim zemlje potiču demografsku revitalizaciju, nastojeći pritom povećati stopu fertiliteta. Obiteljske politike mogu pridonijeti realizaciji različitih ciljeva kao što su suzbijanje dječjeg siromaštva, i olakšavanje sudjelovanja žena na tržištu rada zbog njihove veće participacije na tržištu rada. Postoje različiti fiskalni instrumenti za provedbu mjera obiteljske politike, koji se dijele na novčane naknade i naknade u naravi. Neke od tih mjera su: roditeljski dopust i naknade za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta, dječji doplatak, usluge predškolskog odgoja i obrazovanja koje se pružaju putem smještaja djece u dječje vrtiće. Države dodatno pružaju naknade za najranjivije skupine obitelji poput onih sa samohranim roditeljima, s djecom s posebnim potrebama, te obitelji sa većim brojem članova najčešće definirane kao obitelji s najmanje troje djece. Dječji doplatak jedna je od najznačajnijih mjera obiteljske politike, a predstavlja naknadu u obliku novčanih transfera, obiteljima sa djecom. Uvedeni su sa svrhom pomoći roditeljima kako bi se kompenzirao dodatni ekonomski trošak djeteta. Sustavi dječjeg doplataka razlikuju se među zemljama Europske unije po mnoštvu parametara. Iznosi osnovnog dječjeg doplatka mogu varirati s obzirom na dohodak obitelji, broj i dob djece. Države prema svojim potrebama i mogućnostima organiziraju sustave isplate, sa ili bez ograničenja, pa tako polovica zemalja ima univerzalan sustav dječjeg doplatka, gdje se sredstva jednako isplaćuju svoj djeci, neovisno o dohotku kućanstva. U državama u kojima je sustav dječjeg doplatka s provjerom dohotka, sredstva dobivaju samo korisnici čiji je dohodak unutar određenih granica. Kada su u pitanju varijacije dječjeg doplatka s brojem djece, isplata uglavnom počinje s prvim djetetom i raste s povećanjem broja djece, uz dodatno organizirane doplatke za obitelji sa većim brojem članova. U zemljama u kojima dječji doplatci ovise o dobi djeteta, iznosi se u većini njih povećavaju s dobi djeteta, uz pretpostavljene veće troškove starije djece. Kada se dječji doplatci stave u kontekst državnih i obiteljskih proračuna u pojedinoj državi, u svrhu provjere izdašnosti ovih potpora, države članice Europske unije pokazuju različite rezultate, koji u kasnijoj usporedbi sa stopom fertiliteta ne dovode do jedinstvenog zaključka oko učinka dječjeg doplatka na stope fertilitetaThe population of the European Union is shrinking and getting older, which brings significant economic and fiscal challenges, both short and long-term. An additional problem is the very low fertility rate, which is below the substitute level of fertility in all European countries. In order to respond effectively to demographic changes and mitigate the consequences of these changes, Member States of the European Union are trying to implement a complex combination of measures and effectively implement it. Family policies are one of the main instruments for countries to encourage demographic revitalisation, while aiming to increase fertility rates. Family policies can contribute to the realisation of different objectives such as combating child poverty, and facilitating women's participation in the labour market due to their increased participation in the labour market. There are various fiscal instruments for implementing family policy measures, which are divided into cash benefits and in-kind benefits. Some of these measures are: parental leave and benefit, child benefit, early childhood care and education via kindergartens. Countries additionally provide benefits for the most vulnerable groups of families such as allowance for single parents, special allowance for children with disabilities and large family allowance, for families most often defined as families with at least three children. Child benefit is one of the most important measures of family policy, it is a fee in the form of cash transfers, to families with children. They were introduced with the purpose of helping parents to compensate for the additional economic cost of the child. Child benefit systems vary between European Union countries by many parameters. The amounts of basic child benefit may vary according to the income of the family, the number and age of the children. According to their needs and capabilities, countries organize payment systems, with or without restrictions. Half of the countries have a universal child benefit system, where benefits are paid equally to all children, regardless of household income. In countries where the child benefit system is means-tested, benefits receive only children whose family income is within certain limits. When it comes to variations in child benefit with the number of children, the payment mainly starts with the first child and increases with an increase in the number of children in the family, also available supplements for large families in some countries. In countries where child benefit depends on the age of the child, the amounts mostly increase with the age of the child, with the assumed higher costs of older children. When child benefit is placed in the context of state and family budgets in a particular country, for the purpose of checking the generousness of these aid, the Member States of the European Union show different results, which, in the later comparison with the fertility rate, do not lead to a single conclusion on the impact of child benefit on fertility rates