Medical emergencies in dental practice

Cilj: Ispitati učestalost pojave određenih hitnih medicinskih stanja u ordinacijama dentalne medicine u Republici Hrvatskoj te utvrditi iskustva i znanja doktora dentalne medicine o istima. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 245 doktora i doktorica dentalne medicine Republike Hrvatske. Ispitanicima je bio podijeljen anketni upitnik u obliku Google Forms-a. Anketni upitnik sastojao se od 43 pitanja. U prvom dijelu upitnika prikupljeni su demografski podaci ispitanika. Drugi dio upitnika ispitivao je iskustvo i učestalost određenih hitnih medicinskih stanja kao i opremljenost ordinacije dentalne medicine u kojoj ispitanik radi. Treći dio upitnika ispitivao je znanje ispitanika o prepoznavanju i liječenju pojedinih hitnih medicinskih stanja kao i spremnost za zbrinjavanje istih. Četvrti, posljednji, dio upitnika uključivao je pitanja o voljnosti i motivaciji za daljnjom edukacijom određenih hitnih medicinskih stanja. Rezultati: Najčešće stanje s kojim su se ispitanici u Republici Hrvatskoj susreli na radnom mjestu tijekom posljednjih 10 godina njihovog rada bila je sinkopa (N=445). Slijede ju hipoglikemija (N=214), epileptički napadaj (N=82), angina pectoris (N=38), astmatski napadaj (N=25), aspiracija stranog tijela (N=19) te anafilaktički šok (N=12). Ukupno znanje doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj o određenim hitnim medicinskim stanjima iznosilo je 24,47±4,53 bodova, od mogućih 38. Većina ispitanika smatra da tijekom fakultetskog obrazovanja nije stekla dovoljno znanja o određenim hitnim medicinskim stanjima (15,03±5,53 bodova) te da nema dovoljno samopouzdanja za zbrinjavanje potencijalnih situacija određenih hitnih medicinskih stanja (16,22±5,21 bodova). Mogući raspon ukupnog broja bodova bio je između 4 i 28 boda. Većina ispitanika (96,3 %) bi se htjela dalje educirati u području određenih hitnih medicinskih stanja. Zaključak: Ovo istraživanje potvrdilo je rezultate studija provedenih u drugim državama kako je znanje doktora dentalne medicine o određenim hitnim medicinskim stanjima nisko. Također je potvrdilo da doktori dentalne medicine smatraju da nisu stekli dovoljno znanja o određenim hitnim medicinskim stanjima tijekom fakultetskog obrazovanja te da nemaju dovoljno samopouzdanja za zbrinjavanje takvih potencijalnih situacija. Većina ispitanika bi se htjela dodatno educirati u području određenih hitnih medicinskih stanja.Objectives: The aim of this study was to assess the prevalence of medical emergencies in dental practices in Republic of Croatia, as well as dentists' experience and knowledge. Materials and methods: There were 245 participants included in the study. The study was conducted using the questionnaire distributed to the participants through Google Forms. The questionnaire consisted of 43 questions in total. The first part comprised general questions. The second part comprised questions regarding experience and prevalence of medical emergencies as well as availibility of equipment for emergency situations in dental practice. Third part consisted of questions about the knowledge and preparedness for medical emergencies. The last part quizzed willingness and motivation for further education regarding medical emergencies. Results: The most common medical emergency in dental practices in Republic of Croatia was syncope (N=445). It is followed by hypoglycemia (N=214), epileptic seizure (N=82), angina pectoris (N=38), asthma attack (N=25), foreign body aspiration (N=19) and anaphylactic shock (N=12). Dentists' overall knowledge regarding medical emergencies was 24.47±4.53 points, from 38 points in total. Most participants believe they did not acquire enough knowledge about medical emergencies during their university education (15.03±5.53 points) and do not feel competent enough to manage those situations (16.22±5.21 points). Posibble range was from 4 to 28 points. Most dentists (96,3 %) would like to recieve additional education concerning medical emergencies. Conclusion: This survey confirmed results of studies that were conducted in other countries showing that the overall dentists' knowledge regarding medical emergencies is poor. In addition to that, it confirmed the dentists' dissatisfaction with the level of knowledge about medical emergencies gained during university education leading them to not feel competent enough to manage such situations should they potentially occur. Most dentists would like to recieve additional education about medical emergencies