Postoji stara izreka, a ona glasi 'Djecu treba vidjeti, a ne čuti'. Nekada je to možda i bila istina, ali danas sigurno nije. Zapravo bi se u velikoj mjeri moglo tvrditi da je obrnuto točnije. Iako sada sve više prepoznajemo važnost slušanja djece i obraćanja pažnje na njih, ona se vrlo malo viđaju. Djeca se više ne igraju na ulici, rijetko im je dopušteno da sami putuju u školu i više ih ne šalju po redovitim obavezama u trgovine kao što je to bilo uobičajeno kad sam bio dijete. Djeca provode sve veći dio svog vremena na posebno određenim mjestima kao što su dječji vrtići, izvanškolski klubovi i vlastite spavaće sobe, često opremljene najnovijom tehnologijom. Djetinjstvo je sve više regulirano tako da se, umjesto da bude prirodni d...