Suvremeno pravo oružanih sukoba temelji se na običajima i tradiciji i ljudskom iskustvu oružanih sukoba kroz stoljeća, a svi su se tijekom godina razvili u međunarodno običajno i ugovorno pravo, a oni predstavljaju glavne izvore istog prava. Prema tradicionalnom shvaćanju rat je borba koja se vodi među državama s namjerom ratovanja. U skladu s tim shvaćanjem međunarodno se ratno pravo sve do usvajanja Ženevskih konvencija iz 1949. izgrađivalo kao skup pravila koja se primjenjuju u oružanoj borbi između država koja ima značaj rata. Ženevske i Haaške konvencije su polazišne točke suvremenog prava oružanih sukoba, obje se bave praktičnim aspektima rata. Ženevske konvencije štite žrtve oružanih sukoba, a Haaške konvencije sadrže...