Psihički poremećaji kod bolesnika s multiplom sklerozom

Multipla skleroza kronična je degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava od koje boluje oko 1,1 milijuna ljudi. Češća je kod žena. Najčešće se javlja između dvadesete i četrdesete godine života i njena učestalost raste s udaljenošću od ekvatora. Točan uzrok ove bolesti nije poznat, a smatra se da u njenom nastanku sudjeluje više čimbenika. Samo neki od njih su genetski čimbenici, utjecaj okoliša, stres i trauma. Postoje četiri glavna oblika multiple skleroze – relapsno-remitirajući, sekundarno progresivni, primarno progresivni i progresivno relapsni oblik. Dijagnostika multiple skleroze temelji se na kliničkim i parakliničkim kriterijima, a liječenje je simptomatsko. Klinička slika multiple skleroze je različita i varira od osobe do osobe, a najviše ovisi o tome koji dio središnjeg živčanog sustava bolest zahvati. Simptome koje klinička slika uključuje dijele se na vidne, piramidne, cereberalne simptome, simptome moždanog debla i simptome kralježnične moždine. Kod populacije oboljelih od multiple skleroze česti su i psihički poremećaji, a istraživanja pokazuju da su ti poremećaji češći nego kod opće populacije. Najčešće se javljaju anksioznost, depresija i agresivnost, a u uznapredovaloj fazi bolesti javljaju se i euforija i patološko plakanje i smijanje. Kako psihičke promjene prate i kognitivni poremećaji, pacijenti često nisu svjesni vlastitih promjena u ponašanju, a veliki teret pada na obitelji i bliske osobe bolesnika. Medicinska sestra ima veliku ulogu u zdravstvenoj njezi pacijenata s multiplom sklerozom koji proživljavaju psihičke promjene. Najčešći problemi s kojima se takvi pacijenti susreću su pojava straha, anksioznosti, socijalne izolacije, niskog samopoštovanja, poremećaja misaonog procesa i poricanje. Prilikom rada sa psihijatrijskim i neurološkim pacijentom, medicinska sestra treba poštovati osnovna načela zdravstvene njege koja uključuju načelo cjelovitosti zbrinjavanja pacijenta, privatnosti i dostojanstva, poštivanja jedinstvenosti, terapijske komunikacije, uključivanja bolesnika te pomoći pri učinkovitoj prilagodbi. Glavne intervencije koje medicinska sestra provodi uključuju uspostavljanje profesionalnog i empatijskog odnosa, rad s obitelji, uključivanje u grupe podrške i ostale institucije te edukaciju pacijenta