Postcolonial mechanism towards the Balkans in postsocialist Croatia

Iako Republika Hrvatska službeno nije klasificirana kao nekadašnja kolonija, postkolonijalni mehanizmi ipak se mogu alocirati uz nju. Najfrekventniju epohu postkolonijalnih manifestacija uobličuje postsocijalistički tranzicijski period koji je producirao interne napore prema fabrikaciji europskog identiteta Hrvatske, uz simultano distanciranje od Balkana. Projekt nacionalnog identiteta provodio se u sferama kulture, lingvistike, historiografije, prava i masovne memorije, a njegov tijek obilježen je Appaduraievim konceptom narcizma malih razlika, no i mehanizmima orijentalizma te balkanizma koji su inhibirali učinkovitost takvog poduhvata. Okcidentalna hegemonija, implementirana kroz diskurs temeljen na medijskim iskazima, u potpunosti je Hrvatsku alocirala uz Balkan, a uslijed nemogućnosti samoreprezentacije uslijedila je i autokolonijalizacija identiteta prema zapadnjačkim diskurzivnim smjernicama. Postsocijalistička Hrvatska samim time ostala je obilježena identitetskim vakuumom, odnosno relativnim određenjem sebstva koje ovisi o sugovorniku. Sukladno toj ambivalenciji rad promatra konkretne napore pri fabrikaciji hrvatskog nacionalnog identiteta od 1991. do danas, a posebnu dimenziju uobličuju kinematografska djela. Analizirani filmovi pri tome su segregirani na domaće, okcidentalne i hrvatske naslove kako bi se preciznije uspostavila korelacija između konkretnih postkolonijalnih mehanizama i njihovih uloga u određivanju geo-političke i kulturološke alociranosti Hrvatske i Balkana.Even though Croatia is not classified as a former colony, postcolonial mechanisms can be addressed to the country. The transitional period towards postsocialism established itself as the period containing most postcolonial manifestations pursuant to internal struggles which aimed to fabricate a European identity for Croatia, whilst simultaneously distancing itself from the Balkans. The project of national identity was conducted within the realms of culture, linguistics, historiography, law and collective memory under the premises of Appadurai's concept entitled narcissism of minor differences, as well as ‘Orientalism’ and ‘Balkanism’ which inhibit the success rate of such undertakings. Occidental hegemony, implemented through media generated discourse, defined Croatia within the Balkans and following the inability of self-representation, autocolonialism soon followed. Post-socialist Croatia was thus left in an identity vacuum in which its identity is binary segregated between the West and East. Considering the implications of ambivalent identity, this paper addresses the process of fabricating Croatia's national identity from 1991 till today with an overview of cinematographic production following this issue. The analysed movies are, due to postcolonial conventions, segregated between the ones produced within the West, the Balkans and Croatia