The right to education and non discrimination for children with special needs

Svrha ovoga rada je bila uvidjeti manjkavosti našeg obrazovnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske. Unatoč svim međunarodnim propisima i nacionalnom zakonodavstvu te naoko dobro reguliranom zakonskom okviru za obrazovanje još uvijek je sveprisutna nejednakost djece s teškoćama u razvoju u odnosu na tipične vršnjake. Stav prema djeci s teškoćama u razvoju se mijenjao kroz povijest, a zaključak je da inkluzija, osim što ovisi o mnoštvu varijabilnih faktora umnogome ovisi o razumijevanju samoga pojedinca za ovu problematiku. Primjerenim se programima osigurava postizanje punog potencijala i mogućnosti djece s teškoćama u razvoju, a za njihovo su provođenje prvenstveno odgovorni učitelji i stručni suradnici te ostale podupiruće službe i stručnjaci. Uloga učitelja je koordinirajuća i nije samo obrazovna već i odgojna jer su u centru kurikuluma, između učenika, roditelja i stručne službe te je na njima važan odgojni zadatak, razumijevanje i promicanje prava djece općenito, a posebice djece s teškoćama u razvoju te senzibilizacija vršnjaka i roditelja. Bit inkluzije nije samo uključenost pojedinca u primjerene programe već opća prihvaćenost /uključenost u svakodnevne životne aktivnosti zajednice, uključenost u sva područja, od obrazovanja, rada do slobodnih aktivnosti i druženja s vršnjacima u slobodno vrijeme. Naglasak je na senzibilizaciji javnosti, a početak je u školskoj dobi gdje se odgaja pojedinac spreman na suživot s jednakopravnom individuom koja se naoko razlikuje od opće populacije. Znači, ipak je pojedinac, a ne zakonodavstvo ili kurikulum, zaslužan za uspješnu inkluziju.The main aim of this paper was to see if our education system is discriminatory for children with disabilities, which are the obstacles that hamper the implementation of successful inclusion and all that adversely affects its performance. Education certainly has a relatively good legal framework as we mentioned earlier in the paper. However, some changes are needed in practice. We need the democracy of schooling and the acceptance of people with disabilities as equal members and partners, not just declaratory recognition of them. One of the basic preconditions for this is certainly education in a regular inclusive education system under the same conditions. We need to develop programs and awareness to bring the system closer to so much desired inclusion, or to all members of society that are different in any area. There is a need for more flexible approach to schools. It is necessary actually through the education system to awaken individuals, today the pupils with particular attention and care, but tomorrow's adults who will be equal members of the society, to come closer to the value system of tolerance and acceptance of the diversity that we have in various documents accepted as a member of the European Union. In order to truly respect this right, it is necessary to meet many of the prerequisites in the system, to work on regulations, to raise the awareness of the individuals and the entire community, and a number of dependent factors that start first with the individual