Problemi raspoređivanja su NP teški problemi čije se primjene mogu pronaći u raznim područjima. Jedna od hiperheuristika koja se koristi za njihovo rješavanje je genetsko programiranje (GP). Snaga GP-a leži u prilagodljivosti parametara promatranom problemu kako bi se dobili bolji rezultati. Određivanje vrijednosti parametara je dugotrajno pa se često koristi automatizirano određivanje vrijednosti parametara. Kako bi se dobio uvid u strukturu problema, može se iskoristiti analiza krajolika dobrote koja na temelju relevantnih značajki može razlikovati instance problema i zatim se za svaku grupu instanci mogu odrediti odgovarajući parametri. Ova disertacija bavi se istraživanjem značajki krajolika dobrote problema raspoređivanja, određivanjem...