Intervencije medicinske sestre kod ispitivanja osjetljivosti na lijekove

Lijek je svaka tvar koja služi za sprječavanje ili liječenje bolesti ili njenih simptoma, te može imati, uz željene, i neželjene nuspojave. Kod primjene lijeka, medicinska sestra je educirana pratiti sve znakove i simptome koje pacijent navodi te ih upisuje u medicinsku dokumentaciju i prijavljuje nadležnom liječniku. Česte su reakcije osip, vrtoglavica, mučnina, glavobolja, bol u mišićima ili zglobovima. Alergijske reakcije mogu biti organske ili sustavne. Primjeri sustavnih alergijskih reakcija su anafilaksa, serumska bolest, razne vrste osipa s eozinofilijom i sistemski simptomi (osip zbog eozinofilije i sistemski simptomi).Posebno su često su zabilježene alergijske reakcije na β-laktamske antibiotike. Zbog toga, vrlo su bitna ispitivanja preosjetljivosti na lijekove koje provodi medicinska sestra/tehničar. Za ispitivanje preosjetljivosti na lijekove primjenjuju se in-vivo kožni testovi, in vitro testovi te ekspozicijski test. U in-vivo testove spadaju intradermalni testovi, zatim skarifikacijski, prick, epikutani te photopatch-test. Od in-vitro testova koriste se metode RAST, TTL, ITDBG te CAST – ELISA. U postupku ispitivanja preosjetljivosti na lijekove, najbitnije je da je medicinska sestra dobro educirana te spremna reagirati u hitnim situacijama te u slučaju teških komplikacija i moguće reanimacije. Pacijenta je potrebno obavijestiti o cijelom postupku izvođenja ispitivanja te mogućim komplikacijama, odgovoriti na njegova pitanja ukoliko ih ima