Fizioterapijski postupci u liječenju bolesnika sa križoboljom

Križobolja se smatra jednim od najčešćih medicinskih problema i velikim socioekonomskim problemom jer je nakon prehlade najčešći razlog izostanka s posla kod osoba srednje životne dobi. Karakterizira je bol, napetost i nelagoda u slabinskom i križnom dijelu kralježnice koja se može širiti i u nogu. Prisutna je u svim dobnim skupinama, a najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi između 30. i 50. godine života. Vrlo je malo bolesti i stanja koja imaju širok spektar uzroka kao što ima križobolja. Na pojavu križobolje utječu individualni, psihosocijalni čimbenici, čimbenici povezani s fizičkim opterećenjem i radnim mjestom te čimbenici koji se odnose na anatomiju kralježnice. Križobolja se može podijeliti s obzirom na raspodjelu i karakteristike boli, funkcijsku nesposobnost, kliničke znakove itd. Prioritet u kliničkom pregledu predstavlja jednostavna i međunarodno priznata klasifikacija križobolje na nespecifičnu križobolju, radikularnu bol i specifičnu spinalnu patologiju. U dijagnosticiranju križobolje, osim kliničkog pregleda, bitno mjesto zauzimaju radiološke metode koje daju uvid u problematiku križobolje. U liječenju križobolje danas se koriste brojne metode, no za brz oporavak, sprječavanje nesposobnosti i poboljšanje kvalitete života, potrebni su multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup te primjena medicine koja je utemeljena na dokazima. Bitnu ulogu među metodama liječenja križobolje imaju fizioterapijske intervencije. Fizioterapijski proces započinje fizioterapijskom procjenom čija je svrha prepoznati uzrok disfunkcije, zabilježiti subjektivne i objektivne nalaze te utvrditi glavne probleme i ciljeve kako bi se na temelju njih mogao osmisliti terapijski plan. Glavni cilj fizioterapije je, uz pomoć fizioterapijskih intervencija, smanjiti bol u leđima, vratiti željenu razinu funkcioniranja i sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života i prevenirati ponavljanje simptoma i razvoj kroničnih bolesti. Pritom, bitnu ulogu ima uključivanje samog pacijenta u terapiju i preuzimanje odgovornosti za njene rezultate