Zdravstvena njega bolesnika s epilepsijom

Epilepsija je poremećaj mozga karakteriziran ponovljenim napadajima. Može se smatrati poremećajem spektra zbog različitih uzroka, različitih tipova napadaja, njezine sposobnosti da varira u težini i utjecaju od osobe do osobe. Napadaji su nekontrolirani izljevi električnih aktivnosti koje mijenjaju osjete, ponašanje, svjesnost i pokrete mišića. Tijekom napadaja mnogi neuroni se aktiviraju, čak 500 puta u sekundi, puno brže od normalnog. Epileptički napadaji dijele se na generalizirane, parcijalne, specijalne epileptičke sindrome i epileptički status. Potrebno je izbjegavati situacije koje mogu isprovocirati napadaj i umanjiti uzročnike stresa. Kod otkrivanja bolesti, elektroencefalografija je osnovna neinvazivna, dijagnostička pretraga. Dodatne pretrage koje se rade u otkrivanju ove bolesti su magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija. Dostupne su mnoge mogućnosti liječenja epilepsije, kao što su antiepileptički lijekovi, dijeta i kirurški zahvati. Ne postoji idealan antiepileptik koji će potpuno spriječiti pojavu napadaja, ali redovnim uzimanjem može umanjiti pojavu. Prednost se daje liječenju jednim lijekom, a ako se bolest ne može kontrolirati u terapiju se može uvesti i više lijekova. U slučajevima kada se epilepsija ne može kontrolirati lijekovima postoji mogućnost neurokirurškog liječenja. Predoperativnom obradom definira se žarište dijagnostičkim pretragama, te se procjenjuje mogućnost odstranjenja žarišta, a da se pri tome ne ošteti zdravi dio mozga. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u pružanju skrbi za pacijente kako bi im pomogle u upravljanju njihovim fizičkim potrebama, liječenju zdravstvenog stanja i prevenciji bolesti. Sestrinske dijagnoze omogućavaju kvalitetnu skrb za bolesnike, promociju zdravlja, spremnost za poboljšanje zdravstvenog ponašanja, olakšavaju komunikaciju i definiraju sestrinsku praksu. Bolesnici s epilepsijom često su stigmatizirani, nailaze na probleme kod odabira zanimanja i uobičajenih društvenih aktivnosti. Kako bi se poboljšala kvaliteta života oboljelih, potrebni su znatni napori u edukaciji. Svojom zdravstveno odgojnom ulogom medicinska sestra će educirati bolesnika o bolesti i načinu života s epilepsijom koji će mu omogućiti da bolest ne bude ograničavajući faktor u društvenom životu i postizanju ciljeva. Zdrav odnos medicinske sestre i bolesnika izgrađen na povjerenju i poštovanju uvelike doprinosi poboljšanju cjelokupnog zdravlja bolesnika. Uloga svih zdravstvenih djelatnika je edukacija zajednice, kako bi se predrasude o epilepsiji smanjile na minimum