Međunarodna trgovačka arbitraža: pravo mjerodavno za ugovor u arbitraži

International commercial arbitration is an efficient, fast, and amicable way of resolving any disputes which arise between two commercial parties. At the heart of the arbitral proceeding is the arbitration agreement. Like everything in the law domain, an arbitration agreement must be governed by some law or rules. This requirement is especially important in case any question of validity or existence arises. That is why parties’ autonomy exists, so the parties can choose any system of law that fits their arbitration agreement. If the parties don’t make an express choice of law, the arbitral tribunal has to decide on the governing law based on some established principles. These established principles are choice-of-law rules that are widely used in juridical practice and talked about among legal scholars. Consequently, by using these choice-of-law rules the arbitration agreement can be governed by at least four possible governing laws. These are the law expressly chosen by the parties, the law impliedly chosen, the law of the seat, and the law of the underlying contract. When determining the appropriate law, the separability presumption has to be kept in mind. The separability presumption ensures that an international arbitration agreement is presumptively separable from the underlying contract with which it is associated. Also, when talking about the governing law, it is important to mention the validation principle. According to the validation principle, when parties chose two laws (ex. the law of the seat and the law of the underlying contract) the law which gives effect to the arbitration agreement will apply. Hence, its mission is to save the arbitration agreement from possible invalidity.Međunarodna trgovačka arbitraža učinkovit je i brz način rješavanja sporova koji nastanu između dvije stranke trgovačkog ugovora. U središtu arbitražnog postupka je ugovor o arbitraži. Kao i sve u domeni prava i arbitražni ugovor mora biti uređen nekim zakonom ili pravilima. Ovaj zahtjev je posebno važan u slučaju da se pojavi bilo kakvo pitanje valjanosti ili postojanja ugovora o arbitraži. Zbog toga je nastala stranačka autonomija, odnosno slobodna volja, pa stranke mogu izabrati bilo koje pravo koje im odgovara. Ako stranke izričito ne odaberu mjerodavno pravo za svoj arbitražni ugovor, arbitražni tribunal mora odlučiti o mjerodavnom pravu na temelju nekih utvrđenih načela. Ova utvrđena načela su kolizijska pravila koja se naširoko koriste u pravnoj praksi i o kojima se piše u pravnoj znanosti. Posljedično, korištenjem ovih kolizijskih pravila, na ugovor o arbitraži mogu se primijeniti najmanje četiri moguća mjerodavna prava. To su pravo koje su strane izričito odabrale, pravo koje su implicitno ili prešutno odabrale, pravo sjedišta arbitraže te pravo glavnog ugovora. Pri određivanju mjerodavnog prava potrebno je imati na umu doktrinu separabilnosti. Doktrina separabilnosti osigurava, da kada je riječ o mjerodavnom pravu, na ugovor o arbitraži i na glavni ugovor s kojim je arbitražni ugovor povezan može primijeniti različito pravo. Osim toga, kada govorimo o mjerodavnom pravu važno je spomenuti i načelo validacije. Prema načelu validacije, kada stranke odaberu dva prava (npr. pravo sjedišta i pravo glavnog ugovora), primjenjivat će se pravo koje validira tj. čini valjanim ugovor o arbitraži. Stoga je misija navedenog načela spasiti ugovor o arbitraži od moguće nevaljanosti