Influence of screen exposure on communication, language and speech development in preschool children

Vrijeme ispred ekrana svakodnevna je pojava u današnje vrijeme, kako u životu odraslih tako i u životu djece. Velika prekretnica iz 1997. godine kada je objavljen prvi Baby Einstein video označila je početak masovnog izlaganja dojenčadi i male djece ekranskim sadržajima zbog naglaska na edukativnom sadržaju koje ti videozapisi nude. Iako nema empirijskih dokaza koji bi potvrdili ovakve tvrdnje, mnogi su počeli izlagati svoju djecu upravo ovakvim sadržajima ne bi li doprinijeli djetetovom jezičnom razvoju. Međutim, sve je više istraživanja koja potvrđuju štetan utjecaj ekrana na jezični, govorni i komunikacijski razvoj. Stoga je cilj ovog preglednog diplomskog rada dati uvid u nalaze relevantnih istraživanja glede korištenja ekrana i njihovom utjecaju na jezik, govor i komunikaciju. Pregledom literature koji je rađen na temelju Preffered Reporting Items for Systematic Reviews and Meta-Analysis (PRISMA-P 2020) smjernica, utvrđeno je da postoji povezanost između sporijeg jezičnog razvoja i izloženosti djece ekranskim sadržajima. Djeca koja su provodila više vremena ispred ekrana imala su lošiji jezični razvoj od djece koja su provodila manje vremena gledajući sadržaje na ekranima. Međutim, nisu svaki ekranski sadržaji nužno i loši. Iako zbog svoje jednosmjerne komunikacije i neprilagodljivog ulaznog jezika djetetu često onemogućuju dobar jezični model, ključna je uloga roditelja kako i na koji način će svoje dijete izlagati ekranskim sadržajima. Korisni su oni sadržaji koji su temom i jezikom prilagođeni dječjoj dobi, koji su puni interaktivnosti i zahtjeva da se i dijete uključi u aktivnosti komentiranja i odgovaranja na pitanja, a od presudne je važnosti i roditeljevo planiranje i određivanje vremena koje će se provoditi ispred ekrana kako bi djeca i dalje imala priliku istraživati svijete oko sebe bez da ga istražuju kroz dvodimenzionalni ekranski sadržaj.Nowadays, time spent in front of the screen is an everyday activity, both in lives of adults and children. Big turning point happened in 1997 when the first Baby Einstein video was released that marked the beginning of mass exposure of infants and young children to screen content due to the emphasis that these videos offer educational content. Even though there is no empirical evidence to support such claims, many started exposing their children to such content in order to contribute to their child's language development. However, more and more research is confirming the detrimental impact of screens on language, speech and communication development. Therefore, the aim of this review thesis is to provide insight into the findings of relevant research about screen use and their impact on language, speech and communication. A review of the literature was based on the Presented Reporting Items for Systematic Reviews and Meta-Analysis (PRISMA-P 2020) guidelines, and it was found that there is a link between slower language development and children's exposure to screen content. Children who spent more time in front of the screen had poorer language development than children who spent less time watching the content on the screen. However, not all screen content is necessarily bad. Although due to their one-way communication and unadjusted input language, they often prevent a child from having a good language model, the key role is of parents to know how and in which way they will expose their child to screen content. Useful content has topic and language that is adapted for children, which is full of interactivity and requires that the child be involved in activities like commenting and answering questions. Parental planning and determining the time that is spent in front of the screen is of predominant importance so that children would still have the opportunity to explore the world around them without exploring it through two-dimensional screen content