Commercial agency agreement and legal system of the European Union

Tematika ovog diplomskog rada je zakonsko uređenje ugovora o trgovinskom zastupanju u domaćem zakonodavstvu i uređenje ugovora na europskoj razini. Ugovor o trgovinskom zastupanju ugovor je kojim se zastupnik obvezuje da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca. Predmetnim ugovorom moguće je ovlastiti zastupnika i na sklapanje ugovora s trećim osobama, također u ime i za račun nalogodavca, dok je glavna obveza nalogodavca isplata provizije za svaki ugovor kojega zastupnik sam sklopi ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem. Prvi zakonski tekst koji je u svoje odredbe uvrstio i one o trgovačkom zastupanju je njemački trgovački zakon Handelsgesetzbuch iz 1897, dok je u hrvatskom zakonodavstvu on prvi puta uređen Zakonom o obveznim odnosima iz 1978. Danas važeći ZOO sadrži brojne izmjene u pogledu ugovora o trgovinskom zastupanju. Spomenute izmjene bile su nužne radi usklađivanja domaćeg zakonodavstva s europskim propisima, konkretnije s Direktivom o usklađivanju prava država članica Europske unije u vezi sa samozaposlenim trgovačkim zastupnicima od 18. prosinca 1986. Glavni ciljevi Direktive su usklađivanje pravnih odnosa između ugovornih strana, veća zaštita trgovačkih zastupnika u odnosu na nalogodavca, unaprjeđenje uvjeta tržišnog natjecanja i provođenja djelatnosti zastupanja. Direktiva, koja ima temelje u njemačkom zakonodavstvu, ide u smjeru sve veće zaštite trgovačkog zastupnika u odnosu na nalogodavca, što se najviše vidi kroz kogentne odredbe Direktive kojima se propisuju načini obeštećenja zastupnika nakon prestanka ugovora. Veliku ulogu u tumačenju i primjeni Direktivi ima Sud Europske unije pa je stoga u ovom radu iznesena i praksa Suda relevantna za primjenu Direktive