Umirući bolesnik – koliko analgezije?

As human life is invaluable, each person has the right to humane and dignified care at the end of life. The aim of treatment is to achieve the best possible quality of life for the terminally ill. The emphasis should be placed upon quality rather than length of life. The care for dying patients with incurable diseases is provided through palliative care. Particular attention during treatment in this last part of life is paid to the control of pain. Malignant pain is most commonly therapy- and procedure-related pain, generally caused by somatic, visceral, and neuropathic mechanisms. Management of malignant pain involves the application of pharmacotherapy combined with cognitive-behavioral techniques. Opioids are the most efficient pharmacotherapeutic agents. However, their use is associated with a number of serious side effects, the most significant being respiratory depression. Numerous studies have proved that despite such an effect, there is no reason for their avoidance or any obstacle for their administration for pain management. Another, quite common reason for avoiding the use of opoids is the fear of addiction, which is an extremely rare occurrence in dying patients, according to scientific research results. Death is an integral part of life and the quality of life must be optimal to its very end, especially in terms of pain curing.Ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost te svaki čovjek ima pravo da ga u dostojanstvu završi. Svakom bi bolesniku trebalo omogućiti da umiranje; kao završni dio života proživi što je moguće kvalitetnije. Naglasak bi trebao biti na kvaliteti; a ne na duljini života. Briga za umiruće bolesnike čija je bolest neizlječiva provodi se putem palijativne skrbi. Najvažniju komponentu takvog liječenja čini adekvatna kontrola boli. Najčešći izvor boli u malignih bolesnika su terapijska i proceduralna bol. Malignu bol najčešće čini kombinacija somatske; visceralne i neuropatske boli. U liječenju boli nužno je uz farmakoterapijske pripravke primijeniti i kognitivno-biheviorističke metode. Od farmakoterapijskih pripravaka treba izdvojiti opioide. Smatraju se učinkovitim lijekom; ali njihova primjena se povezuje sa većim brojem ozbiljnih nuspojava od koji treba izdvojiti depresiju disanja. Mnogobrojne su studije dokazale da navedeno nije razlog za njihovo izbjegavanje u liječenju boli. Čest razlog nekorištenja opioida jest također i strah od pojave ovisnosti koja se prema znanstvenim podacima u umirućih bolesnika javlja izrazito rijetko. Smrt je sastavni dio života te cilj liječenja svakog umirućeg bolesnika mora biti postizanje optimalne kvalitete života bolesnika prilikom čega najveću pažnju treba posvetiti liječenju boli