PRAVO NA SMRT U KONTEKSTU ETIČKIH TEORIJA

Pravo na život je temeljno pravo čovjeka, ono je apsolutno i u hijerarhiji ljudskih prava, nalazi se iznad svih ostalih prava. Pravo na smrt je pravo čovjeka da okonča svoj život samoubojstvom ili dobrovoljnom eutanazijom. Eutanazija je tzv. ubojstvo iz samilosti i dijelimo je na aktivnu i pasivnu, dobrovoljnu i nedobrovoljnu. Određeni oblici eutanazije ili potpomognuto samoubojstvo je trenutno legalizirano u manjini zemalja u svijetu kao što su Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Švicarska, Australija, Novi Zeland, Kanada, Španjolska, dok je u Francuskoj dopuštena palijativna sedacija. Argumenti koji se navode u prilog eutanazije su autonomija, milosrđe, dok su argumenti protiv svetost života, zlouporaba autonomije, odnos liječnika i pacijenta. Etičke teorije koje idu u prilog eutanazije mogu se smatrati konzekvencionalizam, utilitarizam zadovoljstva i utilitarizam preferencija, dok se deontologija strogo protivi eutanaziji.The right to life is a fundamental human right, it is absolute and in the hierarchy of human rights, it is above all other rights. The right to die is the right of a person to end his life by suicide or voluntary euthanasia. Euthanasia is the so-called mercy killing and we divide it into active and passive, voluntary and involuntary. Certain forms of euthanasia or assisted suicide are currently legalized in a minority of countries in the world such as the Netherlands, Belgium, Luxembourg, Switzerland, Australia, New Zealand, Canada, Spain, while palliative sedation is allowed in France. The arguments given in favor of euthanasia are autonomy, mercy, while the arguments against are sanctity of life, abuse of autonomy, doctor-patient relationship. Ethical theories that favour euthanasia can be considered consequentialism, pleasure utilitarianism, and preference utilitarianism, while deontology strictly opposes euthanasia