THE FUNCTION OF PRIVATE PROTECTION IN THE SECURITY OF CRITICAL INFRSTRUCTURES

Sigurnost i stanje mira temeljne su vrijednosti i životni prioriteti svakoga pojedinca, a možemo reći i svake zajednice čiji je takav pojedinac član. U tome smislu sigurnost možemo smatrati kao potrebu svih živih bića, te kao jedan od preduvjeta za razvoj osoba, društva i država. Sigurnost države kao zajednice ostvaruje se uključivanjem u vojno–političke saveze i udruživanja u sustave kolektivne sigurnosti, ali i oslanjanjem na vlastite snage i zaštitu imovine, sustava i podsustava koji su neophodni za održavanje vitalnih društvenih funkcija, zdravlja, sigurnosti, zaštite, gospodarske i socijalne dobrobiti ljudi. Takve sustave kolektivno nazivamo kritičnom infrastrukturom, jer poremećaj rada ili uništenje takve infrastrukture, djelovanjem prirodnih ili antropogenih utjecaja, može imati ogromne posljedice za cjelokupnu nacionalnu sigurnost, a samim time na zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, ekonomsku stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti. Sigurnost kritičnih infrastruktura prioritetna je odrednica nacionalne sigurnosti, a uključuje sve dostupne aktivnosti i inicijative koje su usmjerene na poboljšanje zaštite istih. Kolektivni pristup je jedan od funkcionalnih načina zaštite kritičnih infrastruktura, a uključuje partnerstvo između nositelja javne i privatne sigurnosti, jer temeljna zadaća jednih i drugih je prije svega zaštita i sigurnost života, imovine te sprečavanja i otklanjanje opasnosti.ecurity and state of peace are fundamental values and setting priorities of every individual, and also of every community said individual takes part in. In that sense, security can be considered a necessity of every live being, and also a precondition for the development of persons, societies and countries. Security of the state as a community is realized through political-military alliances and affiliating with collective safety systems, but also by counting on own forces and protection of property, systems and subsystems which are inevitable for maintaining vital social functions, health,IV security, protection, and economic and social wellbeing of the people. Such systems are collectively named critical infrastructure, because malfunction or destruction of such infrastructure, caused by natural or anthropogenic factors, can have major consequences on the overall national safety, and thereby affect the health and lives of people, assets, the environment, the economic stability and the constant function of authorities. The safety of critical infrastructures is the main priority of the national security, and it comprises of all accessible activities and initiatives which aim at the enhancement of protection of said factors. The collective approach is one of the functional ways of protecting critical infrastructures, and it includes the partnership between the holder of public and private security, since the fundamental task of both of them is above all the protection and safety of lives and assets, and prevention and elimination of hazards