IZVORNA GLAZBA ŽEPAČKOGA KRAJA KAO MODEL VITALNOSTI HRVATSKOGA JEZIČNOGA IDENTITETA

Važeći zakonski okviri, propisi i procedure u Bosni i Hercegovini koji se odnose na kulturu i kulturne politike iznimno su složeni. Ovlasti se povezane s kulturom u potpunosti s države prebacuju na lokalnu razinu i takvim je administrativno-pravnim pristupom često nemoguće ostvari(va)ti značajne pomake za institucionalnu mogućnost (o)čuvanja tradicijskih elemenata u suvremenome višekulturnome bošnjačko-hercegovačkome krajoliku. U radu se uzima jedan vidljiv element tradicijske kulture Hrvata, a to je izvorna glazba zabilježena na prostoru današnje općine Žepče. Ta je glazba, izvođena uz pratnju instrumenata violine i šargije, bila i jest bitna odrednica kulture i identiteta i kao takva se promatra dalje u radu. Jezični je pak korpus izvornih pjesama žepačkih Hrvata moguće promatrati kao snažan element u procjeni / procjenjivanju njihovoga današnjega etno-jezičnoga vitaliteta (prema Šimićić i Bilić Meštrić 2018). Hrvati su na prostoru BIH, poznato je, a nakon Bošnjaka i Srba, treća po brojnosti nacionalna zajednica. Promatranjem jezika te zajednice moguće je istodobno promatrati i njihovu zajednicu (iz)građenih emocija oko zajedničke jezične i etničke pripadnosti. Izvorna je glazba i jezik te glazbe zahvalan korpus koji objašnjava etničnost i identitet te je uz ostale elemente tradicijske kulture (narodni plesovi i nošnje, tradicionalni običaji, svetci i svetkovine, blagdani i praznici i dr.) ostavština za (o)čuvanje iste te etničnosti i identiteta u budućnosti. U radu se na odabranome korpusu tekstova izvorne glazbe objašnjava jezični, etnički i kulturni identitet žepačkih Hrvata. A uz to su prikupljeni, popisani i analizirani tekstovi izvorne glazbe iz kraja u kojemu žive Šerci i Žepčaci čvrsta baza za buduća promatranja i vrednovanja nezaštićene nematerijalne kulturne baštine Hrvata s prostora Bosne i HercegovineThe current legal frameworks, regulations and procedures in Bosnia and Herzegovina relating to culture and cultural policies are extremely complex. Powers related to culture are completely transferred from the state to the local level, and with such an administrative-legal approach it is often impossible to make significant progress for the institutional possibility of preserving traditional elements in the modern multicultural Bosniak-Herzegovinian landscape. The paper takes one visible element of the traditional culture of the Croats, and that is the native music recorded in the area of today's municipality of Žepče. This music, performed to the accompaniment of violin and šargija was and still is an important determinant of culture and identity and it's observed further in the work. The linguistic corpus of the native songs of the Žepče Croats can be viewed as a strong element in the assessment of their current ethnolinguistic vitality (according to Šimićić and Bilić Meštrić 2018). Croats in the territory of BiH sre the third largest national community, after Bosniaks and Serbs. By observing the language of that community, it is possible to observe their community of (built) emotions around a common linguistic and ethnic affiliation. Native music and the language of that music is a grateful corpus that explains ethnicity and identity and, along with other elements of traditional culture (folk dances and costumes, traditional customs, saints and festivals, holidays and celebrations, etc.) is a legacy for (preserving) the same ethnicity. The paper explains the linguistic, ethnic and cultural identity of Žepče Croats in a selected corpus of native music texts. In addition, collected, listed and analyzed texts of native music from the area where Šerci and Žepčaci live represents a solid basis for future observations and valuations of the unprotected intangible cultural heritage of Croats from Bosnia and Herzegovin