Similarities and differences between the scientific knowledge of Stjepan Radić, Bogdan Radica and Franjo Tuđman

U radu se iznose podudarnosti i razlike u političkim promišljanjima pitanja nacionalne emancipacije Stjepana Radića, Bogdana Radice i Franje Tuđmana trojice iznimno značajnih hrvatskih intelektualaca i političara čije se spoznaje podudaraju sa suvremenim teorijama nacije francuskog filozofa Ernesta Renana, konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta i izgradnje istočnoeuropskih nacija mađarskog politologa Istvána Bibóa. Svoje su ideje formirali u različitim vremenima pod različitim utjecajima što je naposljetku odredilo i način na koji su javno djelovali. Svu trojicu karakterizira priklanjanje republikanizmu i federalizmu kao jedinom političkom uređenju na temelju kojeg se može uspostaviti demokratski poredak u jugoslavenskim zajednicama, a koji bi odgovarao raspoloženju raznorodnim dijelovima višenacionalne države. Djelovali su tijekom diktatorskih režima kralja Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Premda polaze s različitih ideoloških pozicija, sva trojica u trenutcima svoje intelektualne zrelosti ne vide alternative suverenosti i neovisnosti Hrvatske kao završetku nacionalne emancipacije, ostvarivanja ideala demokracije i povratka europskim kršćanskim korijenima.The aim of this study was to present similarities and differences in the political considerations of the national emancipation of Stjepan Radić, Bogdan Radica and Franjo Tuđman, three extremely important Croatian intellectuals and politicians, whose findings coincide with the contemporary theories of the nation of the French philosopher Ernest Renan, consociational democracy of Arend Lijphart and the building of Eastern European nations by Hungarian political scientist István Bibó. They formed their ideas at different times under different influences, which ultimately determined the way they acted in public. All three are characterized by adherence to republicanism and federalism as a political system, the only one that can enhance the democratic order in Yugoslav communities, and which would suit the mood of diverse parts of the multinational state. They operated during the dictatorial regimes of King Alexander Karađorđevic and Josip Broz Tito. Although they start from different ideological positions, all three in the moments of their intellectual maturity do not see alternatives to Croatia’s sovereignty and independence as the end of national emancipation, the realization of the ideals of democracy and a return to European Christian roots