IDEOLOGICAL AND STRUCTURAL MODERNISM IN KRLEŽA’S THE RETURN OF FILIP LATINOVICZ

Krležin roman Povratak Filipa Latinovića predstavlja učinkovit spoj ideološkoga i strukturalnoga modernizma gdje se kroz karak- ter i promišljanja istoimenoga protagonista oslikava kaos među- ratnoga razdoblja 20. stoljeća. Latinovicz kao umjetnik predstav- lja savršenu prizmu u kojoj se prelamaju egzistencijalne tjeskobe, i njegove vlastite, i one ljudi koji ga okružuju. Ova prizma ra- zotkriva otuđenje i fragmentaciju između ljudi i njihove okoline, gdje su posebno zanimljivi kontrasti između ruralne i urbane sre- dine, između društvenih klasa, propadanje nekoć neprikosnovenih poimanja društvenih vrijednosti kao i urušavanje struktura moći crkve i aristokracije. Na ruševinama ovakva društva cvjetaju samo nemiri jer potraga za srećom postaje sve neuhvatljivija, a i samo njezino postojanje dolazi u pitanje. Poremećaji moralnih vrijed- nosti i komunikacije među ljudima izražavaju se i u formalnim eksperimentima, poput klasičnih tehnika kao što su struja svijesti, akronološki zaplet, intertekstualnost itd. Međutim, Krleža uvodi i određena osvježenja u višestrukoj ulozi pripovjedača koja se pro- teže od čisto opisne, intimne, polemičke do sarkastične i sl. Krležin modernizam u ovome romanu svojevrstan je kaleidoskop osobnih i društvenih previranja egzistencijalnoga rata moderna čovjeka koji još uvijek traje.Krleža’s novel The Return of Filip Latinovicz represents a potent combination of ideological and structural modernism where through the character of the eponymous protagonist the chaos of the interbellum 20th century is reflected. Latinovicz as an artist represents a perfect prism through whi- ch existential anxieties, his own and those of people around him, are reflected. This prism reveals the alienation and fragmentation between people and their environment, with particlar emphasis on contrasts between rural and urban environment, between social classes, the deterioration of once unassailable moral values and power structures of the church and aristocracy. On the ruins of this society only turmoil flourishes, as the quest for happiness becomes even more elusive, where even its existence comes to be questioned. This disruption of moral values and communication between people is also reflected through experiments in form, such as the classic stream of consciousness, achronological plot and intertextuality. However, Krleža also brings certain refreshmnet into the multiple roles of the narrator, which goes from that of purely descriptive, to those of intimacy, argumentative, sarcastic, and other attitudes. Krleža’s modernism in this novel is effectively a ka- leidoscope of personal and societal restlessness of a modern man, an existential war still raging on