Slobodno vrijeme i interesi mladih

Analiza načina provođenja slobodnog vremena i interesa pruža uvid u jedan vrlo važan segment svakodnevnoga života mladih, te njihove preokupacije i Komparacija mladih i starijih u pogledu provođenja slobodnog vremena i iskazanih interesa nedvojbeno ukazuje na značajne generacijske razlike. Mladi su ti koji više sudjeluju u većini aktivnosti slobodnog vremena, dok se u pogledu interesa uočava jasna podjela na one koji su znatno bliži mladima i one koji su bliži starijima. Tako se ovo područje svakodnevnoga života pokazuje kao ono u kojemu su generacijske razlike najizraženije, tj. kao poprište značajnog utjecaja životnog ciklusa i situacijskih okolnosti koje se za mlade i starije bitno razlikuju. U usporedbi s 1999. godinom, mladi su 2004. pokazali nešto veću participaciju u većini ispitanih aktivnosti u slobodnom vremenu, a porastao je i njihov interes za većinu promatranih pojava. Pri tome bi se moglo zaključiti kako postoji stanovita konvergencija između interesa mladih i aktivnosti koje upražnjavaju u svojem slobodnom vremenu. Istodobno, u hijerarhiji promatranih aktivnosti i interesa, kao i u strukturiranju promatranih fenomena, zbile su se male promjene. Stabilnost stilova života i interesnih orijentacija govori o trajnom i istosmjernom utjecaju nekih civilizacijskih i sociokulturnih elemenata modernog društva, zbog čega svaki novi naraštaj mladih formira obrasce svakodnevnog života slične onima prethodnih generacija. Mladi su i danas u svom slobodnom vremenu najviše zaokupljeni druženjima, izlascima i medijima, odnosno sadržajima koji jamče zabavu i razonodu, dok su sadržaji orijentirani na edukaciju i razvoj ličnosti u drugom planu. Isto tako, mladi su i dalje najviše zainteresirani za fenomene iz sfere privatnosti, dok su pojave koje konstituiraju domenu javnosti na margini njihova interesa. Aktivnosti unutar slobodnog vremena mladih strukturirane su u osam prepoznatljivih obrazaca – elitni, urbani, ruralni, obiteljski, sportski, medijski, aktivistički i pasivni – u čijem su prihvaćanju ustanovljene znakovite razlike. Najviše se diferenciranja pokazalo između ruralnog i elitnog obrasca, dok su, s druge strane, pri (ne)prihvaćanju aktivističkog obrasca mladi potpuno homogeni. Situacijske (bračni i socioprofesionalni status) i socijalizacijske (dob i stupanj obrazovanja) okolnosti obilježja su koja u najvećoj mjeri diferenciraju mlade u prihvaćanju ili odbijanju određenih obrazaca slobodnog vremena. Od osrednjeg su utjecaja spol, obrazovanje oca i regionalna pripadnost – dakle, obilježja povezana s primjetnim utjecajem obitelji i šire okoline. Pri tome je očekivano da odrastanje u obiteljima nižeg socijalnog porijekla destimulira sudjelovanje u nizu aktivnosti. Neočekivano je, pak, da sličan utjecaj ima i pripadnost muškom spolu: dokolica djevojaka je nešto svestranija i bogatija. Kao najmanje utjecajna obilježja pokazali su se domicil, provenijencija i religijska samoidentifikacija – unutar ovog korpusa treba naglasiti kako se čini da stalni boravak i odrastanje u ruralnoj sredini više ne predstavljaju prepreku participaciji mladih u većini željenih aktivnosti kao što je to bilo prije. Zanimanje mladih za sve ispitivane fenomene porastao je tijekom pet godina, a značajne promjene nisu registrirane ni u hijerarhiji ni u strukturi interesa. Pojedinačni su se interesi strukturirali u četiri prepoznatljive interesne orijentacije – spoznajna, socijabilna, tradicionalistička i kompeticijska – pri čemu su mladi najviše diferencirani u pogledu zastupanja tradicionalističke, a najhomogeniji su u prihvaćanju spoznajne interesne orijentacije. Stupanj obrazovanja ispitanika te socioprofesionalni i rezidencijalni status najviše Slobodno vrijeme i interesi mladih razdvajaju mlade u pogledu prihvaćanja analiziranih interesnih orijentacija. Prilično su utjecajna obilježja provenijencija, stupanj obrazovanja oca, bračni status te regionalna i religijska pripadnost. Najmanju razliku proizvode spol i dob, što ukazuje na to da se interesna struktura formira već u adolescentskoj dobi i da je došlo do konvergencije između ranije rodno diferenciranih obrazaca socijalizacije. Gledajući rezultate integralno, uočava se da su na jednoj strani mladi nižeg obrazovanja (učenici ili nezaposleni) porijeklom iz obitelji nižeg društvenog statusa i ruralnih sredina – oni u većoj mjeri prihvaćaju tradicionalističku i kompeticijsku interesnu orijentaciju. Na drugoj su strani studenti socijalizirani u obiteljima višeg društvenog statusa i urbanom okruženju te oni koji imaju prosječno više obrazovanje – oni u većoj mjeri prihvaćaju spoznajnu i socijabilnu interesnu orijentaciju. Kada se zajedno promatraju obrasci provođenja slobodnog vremena i interesne orijentacije, uočava se blaga tendencija homogeniziranja mladih. No, i nadalje su mladi prilično diferencirani u svojim afinitetima i interesima, a međusobne razlike ponajviše proizlaze iz nejednakih uvjeta socijalizacije i situacijskih okolnosti. Pritom se socijalno kompetentnija mladež (obrazovaniji, urbanog porijekla i potomci obrazovanijih očeva) pokazuje kao svestranija – slobodno joj je vrijeme bogatije, a interesi su im češće usmjereni prema javnoj sferi svakodnevnoga života