Transplantacija autolognih matičnih stanica u liječenju ne-Hodgkinovog limfoma

Substantial number of patients who present with non-Hodgkin’s lymphoma cannot be cured of their disease by conventional dose therapy. New data on treatment results in the past decade elucidate the role of high-dose therapy (HDT) and autologous bone marrow or peripheral blood stem cells in the treatment of malignant lymphomas. There is evidence from randomized studies that high-dose therapy followed by autografting for relapsed chemosensitive patients is superior to conventional chemotherapy in terms of disease-free and overall survival. For this group of patients autografting became a standard approach to therapy. Also the increasing evidences indicate that high-dose therapy and autotransplantation in first remission improves survival in high-risk patients. The toxicity of the procedure is substantially reduced in recent years. Several new methods are under investigation, like various forms of immunotherapy and radioimmunotherapy, with the aim to reduce the incidence of relapse following transplantation.Brojne bolesnike s ne-Hodgkinovim limfomom nije moguće izliječiti terapijom konvencionalnih doza. Novi podaci o rezultatima liječenja u posljednjem desetljeću rasvjetljavaju ulogu terapije velikim dozama i matičnih stanica autlogne koštane srži ili periferne krvi u liječenju zloćudnih limfoma. U randomiziranim je ispitivanjima dokazano da je terapija velikim dozama nakon koje slijedi autotransplantacija primijenjena u kemosenzitivnih bolesnika s relapsom uspješnija od konvencionalne kemoterapije s obzirom na sveukupno preživljenje bez znakova bolesti. Za tu je skuppinu bolesnika autotransplantacija postala standardna terapijska metoda. Sve je više dokaza koji pokazuju da se terapijom velikim dozama i autotransplantacijom kod prve remisije bolesti postiže bolje preživljenje u bolesnika izloženim velikom riziku. Toksičnost postupka posljednjih je godina znatno smanjena. Ispituje se nekoliko novih metoda, poput raznih oblika imunoterapije i radioimunoterapije, s ciljem da se pojavnost relapsa nakon transplantacije smanji