Competitiveness of cities in Croatia: analysis of employment dynamics 2001-2019

Cilj rada je istražiti razvojnu dinamiku dvadeset većih hrvatskih gradova, makroregionalnih i regionalnih centara, kako bi se ukazalo na promjene njihovih konkurentskih sposobnosti. Analize su provedene za tri relevantna razdoblja: razdoblje rasta prije globalne recesije (2001. – 2008.), razdoblje globalne recesije (2009. – 2014.) i razdoblje oporavka hrvatskoga gospodarstva (2015. – 2019.). Zaposlenost je jedan od najznačajnijih pokazatelja gospodarskog rasta pa su u analizama upotrijebljeni podaci o dinamici zaposlenosti. U radu se upućuje na razlike u rastu zaposlenosti pojedinih hrvatskih gradova u odnosu na nacionalni prosjek te se nastoji utvrditi je li taj rast rezultat djelovanja strukturnih (egzogenih) čimbenika ili lokalnih (endogenih) čimbenika. Shift-share analizom dobiveni su izračuni regionalnog, strukturnog i lokalnog čimbenika. Utvrđeno je da su u godinama prije recesije veći gradovi u prosjeku imali znatno snažniji rast zaposlenosti od hrvatskog prosjeka. Lokalni čimbenik u predrecesijskom razdoblju imao je izrazito važnu ulogu u formiranju rasta zaposlenosti, u većini gradova značajniju od strukturnog čimbenika. Veću su gradovi u recesiji zabilježili pad zaposlenosti približno jednakog intenziteta kao na državnoj razini, dok se u postrecesijskom razdoblju opaža njihov nešto sporiji oporavak od hrvatskog prosjeka. U recesijskom se razdoblju dogodio snažan pad lokalne konkurentnosti gradova čiji je značajniji oporavak u postrecesijskom razdoblju zasad izostao. Sve je manje gradova koji su po dinamici zaposlenosti iznad nacionalnog prosjeka. Iznadprosječan razvoj ostvarili su tijekom svih triju relevantnih razdoblja jedino Split, Zadar, Dubrovnik i Varaždin. U svim trima razdobljima lokalne konkurentske prednosti posjedovali su Split, Zadar, Slavonski Brod i Varaždin.The aim of this paper is to investigate the growth dynamics of 20 larger Croatian cities, macro-regional and regional centres, in order to indicate changes in their competitiveness. The analyses were carried out for three relevant periods: the period of growth before the global recession (2001-2008), the period of the global recession (2009-2014) and the recovery period of the Croatian economy (2015-2019). Employment is one of the most important indicators of economic growth, so employment dynamics data were used in the analyses. The paper points to differences in employment growth of individual Croatian cities compared to the national average and seeks to determine whether this growth is the result of the action of structural (exogenous) factors or local (endogenous) factors. Therefore, a shift-share analysis was carried out, resulting in calculations of the regional, structural, and local factors. It found that in the years before the recession, larger cities had on average much stronger employment growth than the Croatian average. In the pre-recession period, the local factor played an extremely important role in shaping employment growth; in most cities, it was more significant than the structural factor. When the recession hit, larger cities saw a drop in employment of about the same intensity as at the state level, while in the post-recession period they had a slightly slower recovery compared to the Croatian average. In the recession period, there was a sharp decline in the local competitiveness of cities, whose significant recovery in the post-recession period has so far been absent. The number of cities that are above the national average in terms of employment dynamics was decreasing. Above-average growth was achieved during all three relevant periods only Split, Zadar, Dubrovnik, and Varaždin. In all three periods, Split, Zadar, Slavonski Brod, and Varaždin had local competitive advantages