Odnos (povijesti) književnosti i povijesti (kao pri/povijesti) – drugi dio

U ovom članku naglasak je na odnosima i kontroverzama koje se javljaju u raspravi o odnosima povijesti i književnosti. Problematiziramo pristup s pozicije teorije književnosti i zato je naglasak na pitanju povijesti kao discipline, kako se na nju gleda s pozicije teorije. Potom se postavlja pitanje historicizma i mjesta priče u povijesnom prikazu, odnosno uporabe narativa u povijesnim pristupima. O historicizmu se raspravlja iz dijakronijske perspektive, odnosno predstavljanjem njemačkog historicizma. Pristupi iz perspektive teorije otkrivaju nam znatna postignuća na tom području, zahvaljujući radu novih historicista koji obično dolaze iz filoloških disciplina, odnosno s područja filološki utemeljene interpretacije. U raspravi se uvijek misli na način na koji je problem povijesnosti uokviren i definiran u odnosu na problematiziranje područja povijesti književnosti. Najprije ćemo predstaviti problem povijesti kao narativnog žanra, a zatim slijedi rasprava o tom žanru kao samostalnoj epistemologiji. U završnom dijelu članka gore navedeni problemi i otvorena pitanja smješteni su unutar episteme aktualnog hegemonističkog poretka u humanističkim znanostima. Na samom kraju članka nudimo moguće uvođenje kontekstualnog pristupa u različite modele povijesti književnosti koji predstavlja polazište za komparativne mogućnosti u tom području i sagledavanje komparativne povijesti u drugačijem svjetlu od onoga što je bio slučaj s vrlo strogim uvažavanje “disciplinarnih granica” koje su postavili tradicionalni filolozi u jugoistočnoj Europi