SPECIFICITY OF PERCUTANES ENDOSCOPIC GASTRONOMY APPLICATION

U pacijenata kod kojih nije moguć oralni unos hrane postoji primarna potreba za pružanjem adekvatne nutritivne potpore parenteralnom i enteralnom prehranom. Kod pacijenata koji imaju funkcionalni gastrointestinalni sustav preferira se enteralna prehrana. Enteralna prehrana može se provoditi putem sondi i putem gastrostoma. Ukoliko se gastrostoma postavlja endoskopskim putem, koji je u praksi najzastupljeniji, nazivamo je perkutana endoskopska gastrostoma (PEG). PEG može biti privremeno i trajno rješenje za enteralno hranjenje. Postupak postavljanja je kratkotrajan i ne zahtijeva opću anesteziju. Komplikacije se mogu javiti u bilo koje vrijeme od postavljanja PEG-a, ali su vrlo rijetke. Neke od najčešćih indikacija za postavljanje PEG-a su: moždani udar, amiotrofična lateralna skleroza, cerebralna paraliza, tumor mozga, pacijenti na intenzivnoj njezi, produžena koma, opekline, kongenitalne anomalije (npr. fistula između jednjaka i dušnika). Kontraindikacije obuhvaćaju nemogućnost uvođenja gastroskopa u želudac, poremećaji zgrušavanja krvi, hemodinamska nestabilnost, opstrukcija crijeva, teški ascites, sepsa, infekcija trbušne stijenke na odabranom mjestu postavljanja, peritonitis. Najčešće tri tehnike postavljnja PEG-a: Ponsky-Gaudererova, Sachs-Vineova i Russellova tehnika. Sve metode dijele zajednički koncept postavljanja gastrostomske sonde kroz trbušnu stijenku na mjestu gdje su trbušna stijenka i želudac u najbližem kontaktu. Pronalaženje mjesta postavljanja PEG sonde endoskopskom transiluminacijom trbušne stijenke prvi je korak u svim tehnikama. Ako nema komplikacija nakon postavljanja PEG-a, sa hranjenjem se može započeti 24 sata po postavljanju. Pravilnim postavljanjem, održavanjem, korištenjem te edukacijom koje provodi dobro educirani tim liječnika i medicinskih sestara i tehničara mogućnost komplikacije se svodi na minimum.In patients in whom oral food intake is not possible, there is a primary need to provide adequate nutritional support through parenteral and enteral nutrition. In patients who have a functioning gastrointestinal system, enteral nutrition is preferred. Enteral feeding can be carried out by probe and by gastrostomy. If the gastrostomy is placed endoscopically, which is the most common practice, it is called percutaneous endoscopic gastrostomy (PEG). PEG can be a temporary and permanent solution for enteral feeding. The placement procedure is short-lived and does not require general anesthesia. Complications can occur at any time since PEG placement, but are very rare. Some of the most common indications for PEG placement are: stroke, amyotrophic lateral sclerosis, cerebral palsy, brain tumor, intensive care patients, prolonged coma, burns, congenital anomalies (e.g., fistula between esophagus and trachea). Contraindications include the inability to introduce a gastroscope into the stomach, blood clotting disorders, hemodynamic instability, intestinal obstruction, severe ascites, sepsis, infection of the abdominal wall at the site of placement, peritonitis. The most common three PEG placement techniques are: the Ponsky-Gauderer, Sachs-Vine, and Russell techniques. All methods share the common concept of placing a gastrostomy probe through the abdominal wall at the site where the abdominal wall and stomach are in closest contact. Finding the location of the PEG probe by endoscopic transillumination of the abdominal wall is the first step in all techniques. If there are no complications after PEG placement, feeding can be started 24 hours after placement. Proper installation, maintenance, use, and training by a well-educated team of physicians and nurses and technicians minimizes the possibility of complications