Grafostilistička kompenzacija govora u digitalnom diskursu

Sve većim i bržim razvojem novih tehnologija u posljednjim se trima desetljećima uvelike promijenio i način komuniciranja. Internetska je komunikacija zamijenila pisanje pisama, ali danas je zamjena i za svakodnevne razgovore, dogovore i rasprave svih opsega, trajanja i tema. Ideja je ovoga rada istraživanje načina kojima korisnici društvenih mreža i aplikacija za razmjenu poruka kompenziraju nedostatak zvukovnih elemenata poruke kao što su naglasak i rečenična intonacija, tempo i dinamika govora te kako govoreni jezik utječe na stvaranje zapisa i potiču li različiti oblici zapisa drugačiju recepciju poruke. Istraživanje se provodi na 46 primjera komentara i privatnih poruka prikupljenih na hrvatskim forumima, profilima društvenih mreža koje posjećuju hrvatski korisnici i iz privatnih chatova sugovornika koji se dopisuju na hrvatskom jeziku. Nekoliko primjera na engleskom i ruskom jeziku dodani su za usporedbu i dodatno objašnjenje aspekata koji u hrvatskim primjerima ne mogu toliko doći do izražaja zbog ustroja samoga jezika. Na primjerima se proučavaju odstupanja od ortografske norme, određuju uzroci nastanka odstupanja i posljedice koje odstupanja imaju, tj. kako korisnici tumače različite zapise komentara i poruka. Grafostilističkom analizom primjera određuje se moguća intencija koju je autor imao prilikom stvaranja zapisa, a figure zapisa koje su autori u odabranim primjerima iskoristili većinom su figure slova i interpunkcijskih znakova, odnosno dekapitalizacija, dedijakritizacija, majuskulizacija, podebljavanje, promjena boje teksta, adicijske, supstitucijske i suptrakcijske te transliteracijske figure, a sve kako bi zapis postao ekspresivan onoliko koliko bi to bio da je riječ o govoru. Analiza je potkrijepljena anketom u kojoj je 137 ispitanika raznih profila odgovorilo na pitanja vezana uz stvaranje zapisa i doživljaj napisane poruke. Rezultati ankete pomažu odrediti univerzalnost stvaranja i recepcije pojedine figure zapisa i naposljetku odrediti pisane tekstove digitalnog diskursa kao adekvatnu zamjenu usmenom jeziku, upravo zahvaljujući tim figurama.With the increasing and fast development of new technologies in the last three decades, the way of communication has changed greatly. Internet communication has replaced writing letters, but today it is also a substitute for everyday conversations, arrangements and discussions of all ranges, durations and topics. The idea of this paper is to investigate the ways in which users of social networks and messaging applications compensate for the lack of sound elements of the message such as stress and sentence intonation, tempo and dynamics of speech and how spoken language affects record creation and whether different record formats encourage different message reception. The research is conducted on 46 examples of comments and private messages collected on Croatian forums, profiles of social networks visited by Croatian users and from private chats of interlocutors who correspond in Croatian. Several examples in English and Russian have been added to compare and further explain aspects that in Croatian examples may not be come to the fore due to the structure of the language itself. Deviations from the orthographic norm are, the causes of deviations and the consequences of deviations are studied on examples, i.e. how users interpret different comments and messages. Graphostylistic analysis of examples determines the possible intention which the author had when creating a comment or a message, and the graphemic figures used by the authors in selected examples are mostly figures of letters and punctuation marks, i.e. decapitalization, dediacritization, case, bold, change of color, figures of addition, substitution, subtraction and transliteration, all to make the record as expressive as it would be if it were speech. The analysis was supported by a survey in which 137 respondents of various profiles answered questions related to the creation and the reception of the written message. The results of the survey help to determine the universality of the creation and reception of individual graphemic figures and finally determine the written texts of digital discourse as an adequate replacement for oral language, thanks to these figures