Shakespearism in A. S. Pushkin's 'Boris Godunov' and the shakespearisation of the Time of troubles

"Boris Godunov" je Puškinov pokušaj da reformira rusku dramu i vrati teatar narodu. Pod utjecajem dekabrista i prosvjetiteljstva ruski se autor A. S. Puškin okreće ruskoj povijesti, a kroz tekstove njemačkog romantizma upoznaje stvaralaštvo Shakespearea koje ga potiče na promišljanje forme drame i njene uloge u društvu. U ovome se radu promatra utjecaj stvaralaštva Shakespearea na formu i tematiku "Borisa Godunova". Analizira se odstupanje od podjele drame na činove i scene, te klasicističkog pravila o „tri jedinstva“. Rezultat toga je istovremeno šire i bliže, odnosno „objektivnije“ prikazivanje povijesnog perioda i njegovo smještanje u širi povijesni kontekst. Također, kroz paralele s Shakespeareovim Julijem Cezarom, u ovom se radu analizira uloga naroda u Puškinovoj drami i aktivacija u narodnoj svijesti koncepta „Moskva – treći Rim“. Na primjerima dvaju antiklasicističkih postupka oblikovanja drame pokazuje se šekspirizam, koji dovodi do šekspirizacije povijesne teme, odnosno njenog smještanja u ruski (kulturno-)povijesni kontekst