GAMES IN COMMUNICATION

Igra kao komunikacija nije samo proces koji je karakterističan djeci. Radi se o mnoštvu procesa koji su utkani u stvarnost suvremene civilizacije, primarno se odnoseći na odrasle jedinke. U svijetu koji je upravljan i stvaran međuljudskom komunikacijom, igre su u istoj sastavni dio ovog neprestanog, dvosmjernog (i višesmjernog) procesa. U ovom se radu prikazuje prožetost komunikacije igrama i to kroz nekoliko dominantnih znanstvenih disciplina: psihologije, antropologije, sociologije, filozofije te konačno – menadžmenta. Istraživački dio rada ispituje upravo potonje – igru kao komunikaciju unutar menadžmenta, gdje se susrećemo s dvostrukom nuždom: upravljanjem ljudskim potencijalima te upravljanjem poslovnim procesima. Rad ispituje i kvalitativno vrednuje komunikaciju u menadžmentu te nastoji odgovoriti na postavljene istraživačke hipoteze kao i izazvati odnosno preispitati neke davno (i nedavno) postavljene maksime o igri kao komunikaciji koje smo danas naučeni promatrati kao znanstvene datosti. Konačno, rad prikazuje neizbježnost igre u komunikaciji te ukazuje na važnost neprestanog razvitka (komunikacijskih) znanosti kako bi se iste što bolje razumjele, proučavale i koristile.Games as a form of communication do not only signify a process which is characteristic to children and children only. It is in reality a bundle of processes which are intertwined into the reality of the contemporary civilisation, and are therefore characteristic to adult individuals. In a world which is created and ran by inter-human communication, games in communication are a constitutive part of this continuous, two-way (and multi-way) process. In this paper it is shown how communication is saturated with games, and it is done through the objective of several dominant scientific discourses: psychology, anthropology, sociology, philosophy and finally – management. The empirical research in this paper investigates the latter – games in communication within management studies, wherein we face a twofold necessity: human resources management and the management of business processes. The paper examines and qualitatively labels communication in management as well as it’s trying to provide the answer to its own research hypothesis; it also aims to challenge i.e. examine some of the classical (and the recent) knowledge foundations about games in communication which we have been trained to observe as scientific facts. Finally, this work portraits the inevitability of games in communication and thus indicates to the importance of a continuous development of (communicational) sciences, in order of a better understanding, study and usage of the same