Personality traits and physical activity as predictors of life satisfaction

Osobine ličnosti su se prema dosadašnjim istraživanjima pokazale kao najdosljedniji i najsnažniji faktor subjektivne dobrobiti. Ovo istraživanje uključilo je kognitivni dio subjektivne dobrobiti, odnosno zadovoljstvo životom. Zadovoljstvo životom definirano je kao izvješće o tome kako pojedinac ocjenjuje i vrednuje svoj cjelokupni život. Nadalje, konstrukt tjelesne aktivnosti pokazao se iznimno značajnim u procjeni kvalitete vlastitog života, koliko u pogledu fizičkog toliko i mentalnog zdravlja. S toga je ovo istraživanje za cilj imalo ispitati predviđaju li osobine ličnosti i tjelesna aktivnost zadovoljstvo životom. U istraživanju je sudjelovalo 476 sudionika u rasponu od 16 do 71 godine, različitog obrazovanja, zaposlenja te razine tjelesne aktivnosti. Kako bi se prikupili podaci korištena su tri upitnika uz pitanja o sociodemografskim karakteristikama. Korišteni mjerni instrumenti su redom skraćena verzija Međunarodnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti (IPAQ-SF, 2002), Skala zadovoljstva životom (Penezić, 1996) te hrvatska verzija upitnika ličnosti IPIP-50 (Mlačić i Goldberg, 2007). Rezultati hijerarhijske regresijske analize u dva koraka pokazali su značajan doprinos osobina ličnosti emocionalne stabilnosti, ekstraverzije te intelekta, dok tjelesna aktivnost nije značajno predviđala zadovoljstvo životom. Također pronađena je značajna razlika u procjeni zadovoljstva životom između intenzivno aktivnih sudionika i onih neaktivnih, pri čemu su intenzivno aktivni sudionici procjenjivali višu razinu zadovoljstva životom u odnosu na neaktivne sudionike.According to previous research, personality traits have been shown to be the most consistent and strongest factor in subjective well-being. This research included the cognitive part of subjective well-being, a life satisfaction. Life satisfaction is defined as a report on how an individual evaluates and values his or her entire life. Furthermore, the construct of physical activity proved to be extremely important in assessing the quality of one's own life, both in terms of physical and mental health. Therefore, this research aimed to examine whether personality traits and physical activity predict life satisfaction. The study involved 476 participants aged 16 to 71, with different education, employment and level of physical activity. In order to collect data, three questionnaires were used with previous questions on sociodemographic data. The measuring instruments used are the abbreviated version of the International Physical Activity Questionnaire (IPAQ-SF, 2002), the Life Satisfaction Scale (Penezić, 1996) and the Croatian version of the IPIP-50 personality questionnaire (Mlačić and Goldberg, 2007). The results of the two-step hierarchical regression analysis showed a significant contribution of personality traits which are emotional stability, extraversion, and intellect, while physical activity did not significantly predict life satisfaction. A significant difference in life satisfaction assessment was also found between vigorous active participants and inactive ones, with vigorous active participants estimating a higher level of life satisfaction compared to inactive participants