Cilj ovog rada bio je istražiti koliko roditeljsko bavljenje sportom i njihovi stavovi utječu na tjelesnu aktivnost djece te definirati razlike u stavovima roditelja o tjelesnoj aktivnosti s obzirom na status uhranjenosti. U svrhu istraživanja primijenjen je standardizirani upitnik (PPPAS) (Kimberley Lakes i sur.). Anketu je ispunilo 97 ispitanika, većinom roditelji čija su djeca polaznici organiziranih kinezioloških aktivnosti udruge „Plesaonica“ u dobi od četiri do 14 godina. Ovaj rad usmjeren je na prednost redovite tjelesne aktivnosti kod djece i njihove razvojne karakteristike. Potaknut je društvenom kongnitivnom teorijom kako pojedinci uče ponašanja promatrajući ponašanja drugih, naročito onih osoba koje u očima promatrača izazivaju p...