AFTER STROKE REHABILITATION

Moždani udar označuje naglo nastali poremećaj funkcioniranja živčanog sustava koji je uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije u trajanju dužem od 24 sata. Klasifikacija koja je prihvaćena u kliničkom radu razlikuje ishemijski moždani udar od hemoragijskog moždanog udara. Bitno je naglasiti da je to stanje koje zahtjeva hitnu i učinkovitu medicinsku pomoć. Bitno je na vrijeme dijagnosticirati i pružiti odgovarajuće liječenje takvim pacijentima koje treba smijestiti u jedinicu za intenzivno liječenje od moždanog udara. Postoje čimbenici rizika na koje se može utjecati te čimbenici rizika na koje se ne može utjecati. Neki od čimbenika rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati su: pušenje, tjelesna neaktivnost, nezdrava prehrana, pretilost, hormonska terapija, hipertenzija. Kako bi se čimbenici rizika otklonili potrebno je uvesti zdrave životne navike zbog boljeg funkcioniranja organizma. Ukoliko se dijagnosticira moždani udar vrlo je bitno krenuti s odgovarajućom rehabilitacijom za pacijenta. Fizioterapeuti procjenjuju pacijentovo stanje izvršavanjem raznih testova pomoću kojih se određuje stupanj onesposobljenosti. Nakon procjene pacijenta multidisciplinarni tim koji vodi rehabilitaciju određuje kratkoročne i dugoročne ciljeve te terapije koje odgovaraju pacijentovom stanju. Oštećenje ravnoteže, osjeta, kranijalnih živaca, živčano-mišićnog sustava te smetnje govora i komunikacije posljedice su moždanog udara koje je potrebno oporaviti odnosno rehabilitirati. Rehabilitacija hoda, ručnog zgloba te stopala glavne su smjernice rehabilitacijskog procesa koji provodi fizioterapeut. Važno je na tijelo gledati kao na cjelinu i što više oporaviti sve onesposobljene dijelove tijela. Edukacija pacijenta i obitelji važan je dio procesa koji provodi fizijatar i fizioterapeut. Depresija je također vrlo česta posljedica moždanog udara jer se pacijenti u velikom broju slučajeva ne mogu naviknuti na novonastalu životnu situaciju i nemogućnost obavljanja aktivnosti koje su prije bez poteškoća svakodnevno obavljali. Pacijenta i obitelj treba uključiti u cijeli proces oporavka kako bi što veći broj ciljeva bio postignut.Stroke refers to a sudden onset of dysfunction of the nervous system caused by a disturbance of cerebral circulation lasting longer than 24 hours. The classification accepted in clinical work distinguishes ischemic stroke from hemorrhagic stroke. It is important to emphasize that this is a condition that requires urgent and effective medical care. It is important to diagnose in time and provide appropriate treatment to such patients who need to be placed in the intensive care unit for stroke. There are risk factors that you can have influence on and risk factors that you cannot have influence on. Some of the risk influencing factors are: smoking, physical inactivity, unhealthy diet, obesity, hormone therapy, hypertension. In order to eliminate the risk factors, it is necessary to introduce healthy living habits for the better functioning of the organism. If a stroke is diagnosed, it is very important to start with appropriate rehabilitation for the patient. Physiotherapists assess a patient's condition by performing a variety of tests to determine the degree of disability. After assessing the patient, the multidisciplinary team leading the rehabilitation determines the short-term and long-term goals and therapies that correspond to the patient's condition. Impairment of balance, sensations, cranial nerves, neuromuscular system and speech and communication disorders are the consequences of a stroke that need to be recovered or rehabilitated. Rehabilitation of gait, wrist and foot are the main guidelines of the rehabilitation process carried out by a physiotherapist. It is important to look at the body as a whole and to recover all disabled parts of the body as much as possible. Patient and family education is an important part of the process carried out by the physiatrist and physiotherapist. Depression is also a very common consequence of stroke because in a large number of cases patients cannot get used to the new life situation and the inability to perform activities that they used to perform on a daily basis without difficulty. The patient and family should be involved in the whole recovery process in order to achieve as many goals as possible