PHYSIOTHERAPY PROCEDURES IN TREATMENT OF NERVUS PERONEUS PARESIS

Neuropatije su veliki problem današnjice. Što zbog posljedica druge bolesti što zbog nastanka djelovanja vanjskih sila. Pareza nervusa peroneusa je jedna od najčešćih neuropatija. Pareza nervusa peroneusa može nastati oštećenjem nervusa ischiadicusa ili direktno ozljedom nervusa peroneusa. Pravilna i odgovarajuća dijagnostika je prvi korak ka uspješnom liječenju. Slijedeći korak je rani početak fizikalne terapije uz odgovarajuće fizioterapijske procedure. Specijalist fizijatar nakon pregleda i utvrđivanja dijagnoze te procjene trenutnoga stanja propisuje određene fizioterapijske procedure. Kod navedene dijagnoze to su najčešće elektroterapija, kineziterapija te hidroterapija. Elektroterapija obuhvaća primjenu elektrostimulacije oštećenoga živca te mišića ili skupine mišića koje taj živac inervira, primjena transkutane električne nervne stimulacije za smanjenje boli, te galvanizaciju, dijadinamske struje i magnetoterapiju. Kineziterapija je u svakom segmentu liječenja posebice kod liječenja neuromuskularnih bolesti iznimno važna. Rani početak kineziterapije znači brži oporavak te reinervacija oštećenog živca. Također je važan rani početak kineziterapije kao prevencija kontraktura zgloba i atrofija mišića. Vježbe koje se provode ovise o trenutnom stanju osobe odnosno o stupnju oštećenja. Koriste se pasivne vježbe ukoliko osoba ne može samostalno izvesti pokret ili aktivne vježbe koje se dijele u tri skupine. Hidroterapija zbog fizikalnih čimbenika vode u kombinaciji sa vježbama djeluje pozitivno na oporavak. Posljedice koje nastaju nakon navedenog oštećenja prouzrokuju velike probleme kod oboljele osobe. Problem sa hodom koji nastaje prilikom ozljede narušava čovjekovo kretanje, a samim time i njegovu ulogu u društvu. Zbog toga osoba pada na psihičkoj razini sa gubitkom samopouzdanja, uzrokuje smanjenje aktivnosti svakodnevnog života. KljučneNeuropathies are a big problem today. Which is due to the consequences of another disease, which is due to the action of external forces. Paresis of the peroneus nerve is one of the most common neuropathies. Paresis of the peroneus nerve can result from damage to the sciatic nerve or direct injury to the peroneus nerve. Correct and apropriate diagnosis is the first step of successful treatment. The next step is the early start of physical therapy with appropriate physiotherapy procedures. After examining and determining the diagnosis and assessing the current condition, the specialist physiatrist prescribes certain physiotherapy procedures. The most common diagnoses are electrotherapy, kinesitherapy and hydrotherapy. Electrotherapy includes the application of electrostimulation of the damaged nerve and the muscle or group of muscles innervated by that nerve, the application of transcutaneous electrical nerve stimulation to reduce pain, and galvanization, diadynamic currents and magnetotherapy. Kinesitherapy is extremely important in every segment of treatment, especially in the treatment of neuromuscular diseases. Early start of kinesitherapy means faster recovery and reinnervation of the damaged nerve. Early initiation of kinesitherapy is also important as prevention of joint contractures and muscle atrophy. The exercises that are performed depend on the current condition of the person or the degree of damage. Passive exercises are used if a person cannot perform the movement on their own or active exercises that are divided into three groups. Hydrotherapy due to the physical factors of water in combination for exercise has a positive effect on recovery. The consequences that occur after this damage cause major problems in the affected person. The gait problem that occurs during an injury disrupts a person's movement, and thus his role in society. As a result, a person falls on a psychological level with a loss of self-confidence, causing a decrease in the activities of daily living. Ke