Potaknuta razmišljanjima o percepciji boli, traumi i nesvjesnoga među pojedincima te širim skupinama ljudi, odnosno zajednicama, napisan je ovaj diplomski rad. Cilj je prikazati otuđenost i nelagodu pojedinca i zajednice kroz prizmu strave i užasa, odnosno žanra horora. Teza ovoga diplomskoga rada je prikazati kako se horor može reprezentirati u svakidašnjemu životu, bez uporabe arhetipa „čudovišta“ u korpusu druge polovice 20. stoljeća. U početnim poglavljima diplomskoga rada objašnjena je kategorizacija filmskog žanra i specifičnost tematike; fabularnog prikaza koji bi mogli činiti poveznicu niza filmova pod okriljem žanra horora. Nadalje se u teorijskom radnju prikazuje važnost suodnosa kompozitora i redatelja u filmovima strave i užas...