Empathy

Empatija se definira kao sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđih emocija, odnosno kao sposobnost promatranja situacije iz tuđe perspektive. Od kraja 19. st. naovamo predmetom je istraživanja više znanstvenih disciplina počevši od filozofije, etike, društvenih znanosti, neurobiologije, medicine uopće. Znakovito je da korelira s razdobljem u kojem pratimo najbrži rast i razvoj civilizacije te društva kao takvog. Nastaje, opstaje, raste i razvija se poput živog tkiva kroz dekade, kao protuteža između alijenacije pojedinca u društvu i razvoja industrijalizacije s druge strane. Usklađivanjem egoističnih potreba i društvenih obveza razvija se moralna internalizacija koja dovodi do empatije. Prema publikaciji Martina L. Hoffmana, kako navodi J. Pongrac, empatija ima bitnu ulogu u izgradnji kvalitetnog i organiziranog socijalnog života te da se empatija evolucijski održava. Pored svjesnosti o vlastitim emocijama, empatiju mnogi smatraju najvažnijom komponentom socijalno-emocionalne inteligencije, pri čemu je Bar-On R. izjednačava s konstruktom koji naziva socijalna odgovornost. Prema članku Roberta L. Selmana, sukladno navodima J. Pongrac, osobe postaju osjetljivije na tuđe reakcije zbog prethodno razvijene svjesnosti o selfu i vlastitim reakcijama. Laici riječ empatija najčešće povezuju sa složenom emocijom – ljubav. To nije slučajno kada znamo da ona u sebi uključuje prihvaćanje, povjerenje i ljubaznost. Zbog svoje vrlo važne uloge u komunikaciji i socijalnoj interakciji, empatija se koristi i kao mjera razvoja socijalne kompetencije, stoga u ovom stoljeću pratimo značajan napredak na polju razvoja komunikacijskih vještina, posebno kada je riječ o medicinskoj struci. Razgovor i pristup pacijentu su najvažniji oblik interakcije koji nikada neće potpuno moći zamijeniti strojevi i aparati. Empatija zadire u sve pore društva, ona prati čovjeka od najranijeg djetinjstva do kraja njegovog života. Ona je prisutna u zdravlju, bolesti i na kraju puta kad riječi zamijeni stisak ruke. Ona predstavlja esenciju dobrote, najbolje od čovjeka, jedan od razloga što smo kao vrsta ostali i opstali.Empathy is defined as the ability to recognize and understand other emotions, or as the ability to observe the situation from someone else's perspective. From the end of the 19th century till the present day, the subject of research is more scientific disciplines starting from Philosophy, ethics, social sciences, neurobiology, medicine at all. Significantly, it correlates with the period in which we follow the fastest growth and development of civilization, and societies as such. It is generated, survived, grows and develops like live tissues through decades, as a counterbalance between an individual's alienation in the society and the development of industrialization on the other. By harmonizing egoist needs and social obligations, moral internalization leads to empathy. According to Martina L. Hoffman's publication, as J. Pongrac states, empathy plays an important role in building a quality and organized social life and that empathy is evolving. In addition to the awareness of its own emotions, many consider many of the most important components of social and emotional intelligence, where Bar-on R. equates with a construct called Social Responsibility. According to Robert L. Selman, and according to the allegations of J. Pongrac, persons become more sensitive to other reactions due to previously developed self-awareness and their reactions. For the laymen, word empathy is most often associated with complex emotion - love. This is not by accident when we know that it involves acceptance, trust and kindness. Because of its very important roles in communication and social interaction, empathy is also used as a measure of social competence. Therefore, in this century, we monitor significant progress in the field of communication skills development, especially when it comes to the medical profession. Talk and approach the patient as the most important form of interaction and they will never be replaced by machines and appliances. Empathy enters all the pores of society; she follows a man from the earliest childhood until the end of his life. She is present in health, illness and the end of the way when words are replaced by the handshake. It represents the essence of goodness, the best of man, one of the reasons we as a species reminded and survived