Prema Lacanu, spol je način pozicioniranja spram manjka Simboličkog poretka – dok muškarac tek vjeruje u privid cjelovitosti, ženskost se zasniva na glumi. Budući da, kako je to već ustvrdila Joan Riviere, nema razlike između prave ženskosti i maskerade, ženskost razotkriva ontološku negativnost utemeljujuću za svaki subjekt. Rad ističe političke implikacije što ih u hrvatskim modernističkim dramama otvara motiv ženske glume. Ženska glumačka izvedba analizira se u Krležinom dramsko-novelističkom ciklusu o Glembajevima (posebna pozornost pridaje se noveli Pod maskom), u Begovićevoj drami Pustolov pred vratima i u Marinkovićevu mirakulu Glorija. Krležini, Begovićevi i Marinkovićevi likovi glumica problematično se udvajaju ili uvišestručuju, č...