Croatian morphonotactic consonant clusters : a corpus-linguistic analysis

Morfonotaktika je novo i zanimljivo istraživačko područje unutar morfonologije. Temelji se na principima prirodne lingvistike, točnije na interakciji teorija prirodne fonologije i prirodne morfologije. Fokus proučavanja u morfonotaktici čine morfonotaktičke suglasničke skupine, a prema jakoj morfonotaktičkoj hipotezi interakcija morfologije s fonotaktikom pospješuje usvajanje i obradu morfonotaktičkih obrazaca. U ovom je radu sadržan pregled teorijskih postavki prirodne lingvistike, kao i pregled dosadašnjih istraživanja u području morfonotaktike. Istraživanje je provedeno na transkriptima iz Hrvatskog korpusa govornog jezika odraslih (HrAL). Iz transkripata su u računalnom programu CLAN izdvojene sve imenice i glagoli koji sadržavaju dvosuglasničke i trosuglasničke skupine u inicijalnoj i medijalnoj poziciji, a s ciljem utvrđivanja zastupljenosti morfonotaktičkih suglasničkih skupina u odnosu na fonotaktičke. Na izdvojenim morfonotaktičkim suglasničkim skupinama provedena je analiza na fonetsko-fonološkoj razini pomoću fonotaktičkog kalkulatora (NAD Phonotactic Calculator) kako bi se utvrdila njihova preferabilnost. U radu su također opisani mehanizmi nastanka morfonotaktičkih suglasničkih skupina u hrvatskom govornom jeziku s osvrtom na principe prirodne lingvistike. Hipoteza o većoj zastupljenosti morfonotaktičkih suglasničkih skupina nije potvrđena. U hrvatskom su jeziku zastupljenije fonotaktičke suglasničke skupine u obje pozicije, inicijalnoj i medijalnoj. Hipoteza o većoj zastupljenosti nepreferabilnih morfonotaktičkih suglasničkih skupina djelomično je potvrđena i vrijedi samo za skupine u medijalnoj poziciji. U inicijalnoj su poziciji zastupljenije preferabilne suglasničke skupine. Glavni mehanizam nastanka morfonotaktičkih suglasničkih skupina u hrvatskom je jeziku afiksacija (prefiksacija i sufiksacija).Morphonotactics is a new and interesting research area within morphonology. It is based on the principles of Natural Lingusitics (NL) and the interaction between its two theories, Natural Phonology and Natural Morphology. Morphonotactic consonant clusters are the main focus of attention in the area of morphonotactics. According to the strong morphonotactic hypothesis, the interaction between morphology and phonotactics facilitates both acquisition and processing of such consonant clusters. This paper contains an overview of relevant theoretical background concerning NL, as well as an overview of research conducted in the area of morphonotactics. It also includes a research based on the transcripts from Croatian Adult Spoken Language Corpus (HrAL). Nouns and verbs containing initial and medial double and tripple consonant clusters were extracted from the transcripts using the CLAN program. The aim of the analysis was to determine whether morphonotactic consonant clusters were more numerous in speech production than phonotactic ones. Preferability of each morphonotactic consonant cluster was determined using the NAD Phonotactic Calculator. Mechanisms involved in the formation of morphonotactic consonant clusters were described with respect to the NL. Hypothesis assuming higher frequency of morphonotactic consonant clusters was not confirmed. In Croatian spoken language phonotactic consonant clusters are generally more numerous than morphonotactic ones. Hypothesis assuming higher frequency of dispreferred morphonotactic consonant clusters was partially confirmed. Dispreferred clusters are more numerous only in the word medial position. Croatian morphonotactic consonant clusters occur mainly due to affixation, that is prefixation and suffixation processes