Spine injuries

Ozljede kralježnice uključuju ozljede kralježaka i diskoligamentnih komponenti kralježničnog stupa te ozljede kralježnične moždine i korijena spinalnih živaca. Najčešće se događaju prilikom prometnih nesreća i padova. Ukupna incidencija ozljeda kralježnice je 10,5 na 100000 osoba godišnje u svijetu. To su relativno rijetke ozljede, ali predstavljaju velik javnozdravstveni problem jer mogu uzrokovati invaliditet koji se može razviti kao posljedica ozljede kralježnične moždine te vodi do smanjenja kvalitete i očekivanog trajanja života. Zbrinjavanje ozljeda kralježnice počinje od trenutka prvog kontakta s bolesnikom. Ako postoji sumnja na ozljedu kralježnice nužno je primijeniti mjere ograničavanja pokretljivosti kralježnice koristeći ovratnik i dasku za imobilizaciju. Mjere ograničavanja pokretljivosti kralježnice treba primjenjivati dok se ne isključi nestabilna ozljeda kralježnice. Prisutnost ozljede kralježnice se potvrđuje metodama radiološke dijagnostike: konvencionalni rendgenogram, kompjuterizirana tomografija ili magnetska rezonancija. Za precizno opisivanje težine ozljede te odluku o konačnom načinu liječenja koriste se klasifikacijski sustavi za ozljede kralježnice. Liječenje može biti konzervativno i kirurško. Većina ozljeda kralježnice se liječi konzervativno. Konzervativno liječenje se temelji na nošenju odgovarajućih ortoza za zaštitu i ograničavanje pokretljivosti kralježnice, uz primjenu analgezije i provođenje fizikalne terapije. Kirurški se liječe nestabilne ozljede i ozljede s neurološkim deficitom. Kirurško liječenje se temelji na dekompresiji komponenti živčanog sustava, prednjoj ili stražnjoj fiksaciji što kraćeg dijela kralježnice i fuziji kralježaka primjenom koštanih presadaka ili implantata. Nakon liječenja je nužno što ranije započeti s rehabilitacijom u svrhu sprječavanja nastanka komplikacija i postizanja najboljeg mogućeg oporavka funkcija bolesnika.Spine injuries include injuries to the vertebrae, discoligamentous components of the spinal column, spinal cord and spinal nerve roots. They are most frequently caused by road traffic accidents and falls. Total global incidence of spinal injuries is 10,5 per 100000 persons per year. Spine injuries are relatively infrequent, but they are a major issue for health care systems because they can cause disability as consequence of damage to the spinal cord, which causes reduced quality of life and reduced life expectancy. Management of spinal injuries begins from the moment of first contact with the patient. If a spinal injury is suspected, it is vital to provide spinal motion restriction using cervical collar and spinal backboard. Spinal motion restriction must be maintained until unstable injury is excluded. Presence of spinal injury is confirmed by radiologic techiques: X-ray, computed tomography and magnetic resonance imaging. Classificaton systems for spinal injuries are used to provide detailed description of severity of the injury and to guide decision about the definitive treatment. Treatment of the spinal injuries can be conservative and surgical. Majority of the spinal injuries are treated conservatively. Conservative treatment is based on wearing appropriate orthosis, analgesia and conducting physical therapy. Unstable injuries and injuries with neurologic impairment are treated surgically. Surgical treatment is based on decompression of components of the nervous system, anterior or posterior fixation of short segment of the spine and fusion of the vertebrae using bone grafts or implants. When the treatment is finished, it is necessary to start rehabilitation as early as possible to prevent complications and achieve optimal functional recovery of the patient