Early signs of deviation in communication, language and speech : parental perspective

U današnje se vrijeme sve veća pozornost pridaje različitim komunikacijskim, jezičnim i govornim poremećajima, no unatoč tome, još se uvijek veliki broj djece s navedenim poremećajima prekasno prepoznaje. Važnost ranog otkrivanja poremećaja neposredno je povezana s pravovremenim uključivanjem u ranu intervenciju i sustav podrške te posljedično, boljim razvojnim ishodima. Roditelji provode najviše vremena s djetetom, promatraju ga u različitim komunikacijskim kontekstima i samim su time pouzdan izvor informacija u ranom prepoznavanju odstupanja u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju djeteta. Budući da u Republici Hrvatskoj nema puno istraživanja o svjesnosti roditelja o ranom komunikacijskom i jezičnogovornom razvoju, cilj je ovog diplomskog rada dobiti uvid u perspektivu roditelja djece predškolske dobi o ranim znakovima komunikacijskih, jezičnih i govornih teškoća, temeljem čega će se osmisliti smjernice o podizanju svjesnosti roditelja o ovoj temi. U istraživanju je sudjelovalo 96 roditelja djece predškolske dobi koji su bili podijeljeni na skupinu roditelja djece s komunikacijskim, jezičnim i govornim teškoćama i skupinu roditelja djece tipičnog razvoja. Rezultati istraživanja pokazali su da bi se 84.18 % roditelja obratilo pedijatru, logopedu ili drugom stručnjaku u slučaju ranih znakova odstupanja u komunikaciji, jeziku i govoru, no unatoč tome, veliki se postotak roditelja oprečno izjasnio da nisu sigurni kada se obratiti logopedu. Osim toga, nije pronađena statistički značajna razlika u potencijalno poduzetim koracima između roditelja djece s teškoćama i roditelja djece tipičnog razvoja, osim na jednoj čestici. Ohrabrujuć je podatak da mali postotak roditelja smatra opravdanim mišljenje da zbog lijenosti muška djeca uglavnom kasnije progovaraju, kao i podatak da veliki postotak roditelja smatra da ekrani mogu nepovoljno utjecati na komunikacijski i jezični razvoj djece. Ustanovljeno je da varijable spola i stupnja obrazovanja roditelja ne utječu značajno na njihovu perspektivu, dok je utvrđena povezanost između varijable dobi roditelja i njihove perspektive, na način da stariji roditelji imaju jasniju perspektivu ove problematike. Nadalje, potvrđena je pretpostavka da su roditelji zabrinutiji zbog odstupanja u jeziku, nego zbog odstupanja u komunikaciji. Također, roditelji djece s teškoćama učestalije pretražuju različite izvore informacija o komunikacijskom i jezično-govornom razvoju djece jer su zabrinutiji za daljnji razvoj svoga djeteta, za razliku od roditelja djece tipičnog razvoja koji te informacije pretražuju rjeđe i informativno zbog praćenja razvoja svoga djeteta. Rezultati upoznatosti s terminom rane intervencije upućuju na potrebu za informiranjem roditelja o tome kome su ove usluge namijenjene.Nowadays, despite the fact that a large number of children with these disorders are still recognized too late, more attention is paid to the various communication, language and speech disorders. The importance of early detection of communication, language and speech disorders is directly related to timely involvement in early intervention and support system, consequently leading to better developmental outcomes. Since parents spend the most of their time with a child and observe it in different communication contexts, they are a reliable source of information in the early detection of deviations in the child's communication, language and speech development. Since there is not much research in Croatia on parental awareness of early communication and language development, the aim of this thesis is to gain insight into the perspective of preschool children's parents on early signs of communication, language and speech difficulties. The results will serve to design guidelines about raising parental awareness on this topic. The study involved 96 parents of preschool children who were divided into the group of parents whose children were with communication, language and speech disorders and the group of parents whose children were regularly developed. The results showed that 84.18 % of parents would consult a pediatrician, speech therapist or other specialist in the case of early signs of deviations in communication, language and speech but nevertheless, high percentage of parents contrary stated that they are not sure when to consult a speech therapist. In addition, no significant difference was found in potentially enterprising steps between the parents of children with difficulties and children of typical development, except on one variable. It is encouraging fact that there is the small percentage of parents who consider justified to think that male children tend to speak later due to laziness, as well as the high percentage of parents who believe that screens can affect children’s communication and language development. It was also found that gender and parental education level did not significantly affect parental perspective, while the association between parental age and their perspective was found in a way that older parents have clearer perspective of the problem. Furthermore, the hypothesis that parents are more worried about the signs of deviation in language rather than those in communication was confirmed. Also, the parents of children with disabilities search various sources of information on communication and language development more often because they are more concerned about the further development of their child, unlike the parents of children with typical development who search those kinds of information more rarely and just for their information so they can monitor their child's development. The results of familiarity with the term of early intervention indicate the need for parents education whom these services are intended to