Overview Of Diagnostic Tools For The Assessment Of Childhood Apraxia Of Speech

Dječja govorna apraksija (DGA) neurološki je dječji govorni poremećaj koji obuhvaća poremećaj u preciznosti i konzistentnosti govornih pokreta bez postojanja neuromišićnih oštećenja. DGA se može javiti kao rezultat neuroloških oštećenja ili kao posljedica neurofunkcionalnog poremećaja poznatog i nepoznatog uzroka, ili pak može biti idiopatski neurogenski govorni poremećaj. Problemi u planiranju i/ili programiranju parametara pokreta dovode do pogrešaka u izgovoru i prozodiji (ASHA, 2007). Nadalje, ASHA navodi kako djeca s DGA imaju probleme u prozodiji, proizvode nekonzistentne pogreške u izgovoru, iskazuju poteškoće u koartikulaciji kao i teškoće u izgovoru duljih riječi. Navedene poteškoće jedine su dijagnotičke odrednice koje razlikuju dječju govornu apraksiju od drugih jezično - govornih poremećaja te zbog toga nerijetko biva neprepoznata te djeca dobiju pogrešnu dijagnozu zbog koje nisu uključena u terapiju ili je ta terapija neadekvatna. Zbog sličnosti s drugim jezično – govornim poremećajima (artikulacijski, fonološki, jezični poremećaji...) potrebno je biti oprezan u procesu dijagnostike te je važno napraviti dobru i temeljitu procjenu te diferencijalnu dijagnostiku. Kako bi proces dijagnostike bio potpun važno je da logoped pregleda dostupnu medicinsku dokumentaciju te provede i druge procjene (procjena jezika, govora i komunikacije) u kombinaciji s prikladnim dijagnostičkim instrumentarijem za dijagnosticiranje dječje govorne apraksije (Iuzzini-Seigel i Murray, 2017; Terband i sur., 2019; Meridith, 2020). Cilj ovog rada je pregledom dostupne relevantne strane i domaće literature prikazati dijagnotičke instrumentarije koji se koriste u svrhu dijagnosticiranja dječje govorne apraksije. Također, ovim radom pokušat će se dati odgovori na tri temeljna pitanja, a to su: 1. Koje sličnosti i razlike pronalazimo u dostupnim dijagnostičkim instrumentarijima koji se koriste, 2. Koji dijagnostički markeri se koriste u diferencijalnoj dijagnostici dječje govorne apraksije i drugih sličnih jezično - govornih poremećaja, 3. Kakva je situacija u Hrvatskoj. Danas mnoge zemlje, pa tako i Hrvatska nemaju odgovarajući instrumentarij kojim bi proveli adekvatnu dijagnostiku te je iz tog razloga važno sakupiti što više dostupnih podataka o dijagnostičkim markerima koji mogu poslužiti logopedima koji se prvi puta susreću s ovom populacijom jer podaci ukazuju na povećanu prevalenciju ovog poremećaja u posljednjih nekoliko desetljeća.Childhood Apraxia of Speech (CAS) is a neurological childhood speech – sound disorder wich includes disorder in the precision and consistency of speech movements although there is no neuromuscular deficits. CAS can occur as a result of some known neurological impairment or as a consequence of a neurobihevioral disorders wich can have known or unknown origin. The core impairment in programming and/or planning of parameters of movement sequences result in errors in speech, sound and prosody (ASHA, 2007). Furthermore, ASHA states that children with CAS have difficulties in prosody, coarticulation, and increasing difficulty with longer and more complex word, they also make inconsistent mistakes in speech production. These difficulties are the only diagnostic markers wich can make difference between CAS and other speech-language disorders. Previousli stated is reason why many children get wrong diagnosis and don't get appropriate treatment. Good and detailed differential diagnosis is crucial in avoiding wrong diagnosis (Murray, McCabe, Heard and Ballard, 2015). In order to make the diagnostic process complete speech-language pathologist (SLP) needs to go through medical documentation, assess other speech and language components as well as apply appropriate tools for diagnosing CAS (Iuzzini-Seigel and Murray, 2017; Terband et al., 2019; Meridith, 2020). Today many countries including Croatia do not have suitable diagnostic tools for the assessment of CAS. That is the reason for gathering as many information about assessment of CAS as possible because some SLP-s have never seen a child with CAS and do not know how to assess them. Main goal of this paper is to review relevant literature and present diagnostic tools used to diagnose CAS, as well as give answers on 3 main questions: 1. What are the similarities and differences in some diagnostic tools that are used? 2. Wich diagnostic markers are used in differential diagnosis of CAS and other speech-language disorders? 3. What is the situation in Croatia with regard to the application of diagnostic tools for CAS