A trace in time

Rad je nastao na temu pokret i vrijeme što je bila jedna od tema tijekom kolegija slikarstva. Autorica je kao motiv odabrala prizor jata ptica u letu naslikan prema sjećanju. Tehnika rada je tuš na papiru. Prizor je ponavljan pet puta. Iako je dojam da su radovi identični, svaki se ipak razlikuje od onog prethodnog i onog narednog. Ponavljanjem je repliciran prvi rad, no svaki sljedeći je zatim postajao replika prethodnog. Time se udaljavamo od početnog, originalnog rada iako zadržavamo sličnost. Odnosi se i na činjenicu da kada se sjećamo nekog događaja, ne sjećamo se njega izravno, već se sjećamo drugačije: ponekad s novim detaljem, dok neki momenti iz prethodnih sjećanja blijede, ili bivaju zaboravljeni, što međutim ne znači da se ne bi mogli pojaviti u nekom od narednih sjećanja na isti prošli događaj. Sjećanje je kao i priloženi završni rad, promijenjeno svakim ponovnim djelovanjem/prisjećanjem. Radnja nije uzaludna jer s narednim radom nije nastupila samo promjena nego je to ujedno značilo i stvaranje novog, blago transformiranog djela. Svaka pojedina slika, iako pojednostavljena, djeluje kaotično,odnosno kao organizirani kaos (Umberto Eco1) . Nizanjem se postiže osjećaj reda, mirnoće i na vidjelo stupa namjera autorice. Time se pojačava i snaga prizora. Riječ je uglavnom o sjećanju kao tragu i o „hvatanju trenutka“. Autorica ističe vrijednost umnožavanja, kopija koje omogućavaju sjećanju da živi i obnavlja se.The work thematises movement and time, one of the possible assigments for the Painting course. The autor used as the main motive an image of a flock of birds in flight, painted from memory. Technnique used was ink on paper. The image was repeated five times. Although it seems that the works are identical, each one differs from the one before and the one after it. The first work is replicated through repetition, but afterwards each one is a replica of the one before. In that way, we are distancing ourselves from the first, original work, although we keep a resemblance with it. This also relates to the fact that, each time we remember some event, we are not remembering the event directly, but differently: sometimes with a new detail, but some moments from past memories fade, or are forgotten, which does not mean that they cannot appear in some of the future recollections of the same event. Memory is changed with each new repeated action/remembering, as in the work this thesis is based on. The action is not in vain because each new work does not only bring change, but it also means creating a new, slighly transformed work. Each image, although simplified, seems chaotic, like an organized chaos (Umberto Eco2). By juxtaposing the works, a sense of order and calmnesss is achieved, and the intetion of the author becomes visible. This incriseases the power of the image. The series is about the memory as a trace and “capturing the moment”. The author emphasises the value of multiplying copies that enamblethe memory to live and renew itself