The evaluation of judges in the Republic of Croatia: dichotomy of norms and practices

Postojeće (nepovoljno) stanje u pravosuđu nije od jučer i ima mnogo uzročnika. Čak štoviše, vrijeme u kojem jesmo, a pogotovo ono koje nadolazi, će pitanja i probleme u tom pravcu sve više potencirati. Stoga ako postoji pitanje povodom koga će se uvijek imati šta raspravljati i koje će se čak nametati kao izvor pravnih i političkih dilema, onda je to svakako sudačka (pre)opterećenost odnosno okvirna mjerila za rad sudaca kao i metodologija ocijene sudaca. Polazeći od predpostavke da je kvaliteta sudske vlasti, kao cjeline, u korelacijis kvalitetom rada svakog pojedinog suca, nužno se postavlja pitanje načina , procedura i mjerila za vrednovanje rada sudaca određenih sudova. Kritička zapažanja temelje se na znanjima i iskustvu stečenim u praksi primjene (i ranije) važećega zakonodavstva što je svakako bitan čimbenik procjene unapređenosti, ali i stupanja optimizacije postojećih rješenja. Stoga prihvaćanje ili odbacivanje nove de lege lata paradigme nije stvar političke ocijene, nego je stvar odbrane metodološke procjene pružaju li nova mjerila pouzdanui kvalitetnu osnovu za ocjenjivanje stručnosti i svjesnosti sudačkog rad