Travelogues by 19th century French female travel writers to Southwest Asia

Predmet istraživanja doktorske disertacije naslovljene Francuske putpiskinje 19. stoljeća po Jugozapadnoj Aziji su djela dosad oskudno istraživanih do javnosti nepoznatih francuskih putopiskinja koje u 19. stoljeću putuju po Jugozapadnoj Aziji. Putopisi se istražuju u odnosu na orijentalistički diskurs putopiskinja i njegov razvoj u pravcu otvorenosti prema drugom/stranom, te moguće hibridizacije. Ustanovit će se u kojoj mjeri putopiskinje usvajaju François-René de Chateaubriandov imperijalistički diskurs, odnosno u kojoj mjeri mu umiču promatrajući različitosti kao obogaćenje poput Alphonse de Lamartinea, odnosno diveći se harmoniji kontrastivnih elemenata poput Gustavea Flauberta. Hipoteza ove disertacije je da glavnina francuskih putopiskinja 19. stoljeća po Jugozapadnoj Aziji ne samo reproducira orijentalistički diskurs u odnosu na život stanovninštva, život žena, opis bazara, gradova i harema, nego odaju želju za upoznavanjem Drugog/Stranog bez vrijednosnih filtera. Primjenom suvremene anglofone i frankofone postkolonijalne kritike počevši od Edwarda Saida, preko Homi K. Bhabhe, Gayatri Chakravorty Spivak, Aimé Césairea, Frantza Fanona, Alberta Memmija hipoteza doktorske disertacije će se potvrditi, odnosno proširiti. Postavlja se pitanje postoje li neke putopiskinje koje idu korak dalje u pravcu da potlačenom subjektu daju pravo da govori u svoje ime i predstavi se. Istražit će se kako se putopiskinje odnose prema ropstvu i porobljavanju općenito. Smatraju li ropstvo sramotom čovječanstva žestoko ga osuđujući poput Aimé Césairea. Budući da je putopis hibridan žanr u radu će se primijeniti različite teorije, od povijesne metode, imagologije, komparativne analize u odnosu na francuski muško-ženski putopisni diskurs, postkolonijalne kritike počevši od Saidovog orijentalizma, preko Bhabhine teorije trećeg prostora, subalterne teorije, te suvremene frankofone postkolonijalne kritike. U ovoj će se disertaciji također po prvi put primijeniti aktancijalna shema Deana Dude na francuski ženski putopis kako bi se kroz uloge aktanata, to jest protuaktanata potvrdila, odnoso proširila hipoteza ove disertacije. Ovakav pristup predstavlja novinu o odnosu na dosadašnja istraživanja u odnosu na francuski ženski putopisni diskurs i rezultati istraživanja otvorit će neka nova pitanja za buduća znanstvena istraživanja na tome području.The subject of research of this doctoral dissertation entitled French female travel writers to Southwest Asia in the 19th century are the works by barely or unknown to the public French female travel writers that are travelling to Southwest Asia in the 19th century. The travelogues are investigated in regards to the orientalist discourse of the female travel writers and its development in the direction of openness to the other and the foreign, and the possiblity of hybridization. It will be determined to what extent the female travel writers adopt François-René de Chateaubriand's imperialist discourse, respectively to what extent they dodge it by observing differences as an enrichment like Alphonse de Lamartine, or by admiring the harmony of contrastive elements like Gustave Flaubert. The hypothesis of this dissertation is that the mayor part of French female travel writers not only reproduces orientalist discourse in regards to life of inhabitants, life of women, bazar descriptions, cities and harems, but also reveal the wish to meet the other/the foreign without value filters. By application of contemporary anglophone and francophone postcolonial critic starting with Edward Said, to Homi K. Bhabha, Gayatri Chakravorty Spivak, Aimé Césaire, Frantz Fanon, Albert Memmi the hypothesis of the doctoral dissertation will be confirmed or enlarged. Are there maybe some that go a step further in the direction to give the oppressed subject the right to speak in its name and to represent itself. It will be investigated how the travel writers react on slavery and enslavement in general. As travelogues are a hybrid genre in this dissertation different theories from the historical method, imagology, comparative analysis referring to French male-female travelogue discourse, postcolonial critique, starting with Said's orientalism, to Bhabha's third space theory, subaltern theory by Spivak, and contemporary francophone postcolonial criticism. In this dissertation will be applyed for the first time the actantial sheme of Dean Duda to French femal travel writing in order to, through the role of the actants, counter-actants the hypothesis of this dissertation could be confirmed or widened. Such an approach represents a novelty in relation to previous investigations concerning French female travel discourse and the results of the investigation will open new questions for future scientific research in that field