Fears in pre-school age

Strah kao emocija u našim životima zauzima značajnu ulogu. On pripada emocijama kao i radost, tuga, sram, bijes, ljutnja, strast i ljubav (Ennulat, 2010). Ako je razvojno neprimjeren, strah može imati kliničko značenje (Poljak i Begić, 2016). Strah se pojavljuje već u najranijoj dobi te može trajati jako dugo. Ovaj rad opisuje neke najčešće strahove kod djece predškolske dobi. Kod novorođenčadi, najčešći su strahovi glasni zvukovi, nepoznate osobe i separacijski strah. Kod djece mlađe dobne skupine, najčešći su strahovi životinje, mrak, liječnici te imaginarna bića. Većina ovih strahova kod djece traje cijelu predškolsku dob. Također, neki navedeni strahovi blisko su povezani i mogu pridonijeti razvoju sličnih strahova. Na primjer, strah od mraka utječe na strah od imaginarnih bića, dok strah od liječnika i bolesti izaziva strah od smrti. Neki strahovi ostavljajuje negativne posljedice na djetetov kasniji život te se mogu pojaviti i u odrasloj dobi. Djelovanje straha utječe na dijete u emocionalnom i fizičkom obliku. Dijete koje je u strahu lišeno je ljubavi i sigurnosti. Iznimno je važno razgovarati s djecom o strahovima te im pružiti podršku i utjehu. U nekim slučajevima, djeci koja pate od kroničnih strahova potrebna je stručna pomoć. Djetetu treba omogućiti slobodno izražavanje o svojim strahovima te ga i na taj način potaknuti da se suoči sa strahom.Fear as an emotion plays a significant role in our lives. It belongs to emotions as well as joy, sadness, shame, anger, rage, passion, and love (Ennulat, 2010). If developmentally inappropriate, fear may have clinical significance (Poljak and Begić, 2016). Fear appears at an early age and can last for a very long time. This paper describes some of the most common fears in preschool children. In newborns, the most common fears are loud sounds, strangers, and separation fear. In children of a younger age group, the most common are fears of animals, fear of the dark, fear of doctors and fear of imaginary beings. Most of these fears in children last throughout preschool. Also, some of these fears are closely related and may contribute to the development of similar fears. Such as the fear of the dark affects the fear of imaginary beings, while the fear of doctors and disease causes the fear of death. Some fears leave negative consequences on a child's later life and can also appear in adulthood. The action of fear affects the child in emotional and physical form. A child who is in fear is deprived of love and security. It is extremely important to talk to children about their fears and provide them with support and comfort. In some cases, children suffering from chronic fears need professional help. We need to allow the child to express themselves freely about their fears and thus encourage them to face the fear