Socio-prostorni pristup definiranju i istraživanju otpornosti i održivosti

IN CROATIAN: U posljednjih nekoliko desetljeća koncept održivosti etablirao se kao dio društvenih znanosti. Unatoč činjenici da je proizašao iz ekološke paradigme, ekološka je dimenzija samo jedan od četiriju stupova održivosti te tek zajedno s ekonomskim, socijalnim i kulturnim stupom čini temelj onog što danas nazivamo održivim razvojem. Na sličan način možemo sagledavati i pojam otpornosti koji, pozicioniran u širi kontekst socio-ekološkog sustava često predstavlja odgovor na ekološke, elementarne ili biološke katastrofe. Primarna svrha analize i evaluacije koncepata otpornosti i održivosti u ovome radu jest pokušaj postavljanja integrativnog teorijskog okvira za istraživanje urbanih i ruralnih prostora i lokalnih zajednica iz sociološke perspektive. Kroz definiranje i analizu ovih koncepata, razgraničavanje njihovih razlika i promišljanje urbane otpornosti, otvara se mogućnost detaljnijeg i konkretnijeg daljnjeg istraživanja otpornosti. Razumijevanje prostorne, socijalne i kulturne otpornosti u uskoj je vezi s konceptom zajednice kao aktera u tom dinamičnom procesu. Pogotovo je u kontekstu socijalne otpornosti kao alata za unaprjeđenje (ruralnog i urbanog) prostora koncept zajednice od presudne važnosti za razumijevanje suvremenih socio-prostornih odnosa. Pritom su prostornost i lokalnost zajednice vrlo bitni aspekti promišljanja kojima se konstruiraju i preispituju neke nove dimenzije zajednica. Lokaliziranje otpornosti i održivosti događa se upravo kroz zajednicu bilo da je riječ o prostornoj ili kulturnoj lokalizaciji. --------------- IN ENGLISH: In recent decades, the concept of sustainability has become an integral part of the social sciences. Despite the fact that it arose from the ecological paradigm, the ecological dimension is only one of the four pillars of sustainability, alongside the economic, social and cultural dimensions, which together constitute what we today call sustainable development. In a similar way, we can observe the concept of resilience, positioned within the broader notion of the socio-ecological system, which is why it is often used in the responses to environmental, natural or biological disasters. The primary purpose of the analysis and evaluation of the concepts of resilience and sustainability in this paper is to attempt to set an integrative theoretical framework for the study of urban and rural areas, as well as local communities from a sociological perspective. The definition and analysis of these concepts, delimitation of their differences, and reflection on urban resilience, opens up the possibility of a more detailed and concrete research of resilience. Understanding spatial, social and cultural resilience is closely linked to the concept of community as an actor in this dynamic process. Especially in the context of social resilience as a tool for improving (rural and urban) space, the concept of community is crucial for understanding contemporary socio-spatial relations. At the same time, the spatiality and locality of the community are very important in re-thinking and re-examining some new dimensions of communities. The localization of resilience and sustainability happens precisely by means of the community, whether it is a spatial or cultural localization