Prava djece i razvoj integracije te inkluzivne kulture škole

Prava djeteta određuju njegove potrebe, ono što je važno za njegov tjelesni i psihički razvitak, ali i mogućnosti obitelji, sredine i društva u kojem dijete živi. Svoja prava dijete ostvaruje bez obzira na rasu, naciju, boju, spol, religiju, socijalno podrijetlo, imovinsko sta- nje i običaje. Odgoj je smisleni i planirani put učenja ljudskih prava. Osnovna zadaća učitelja i stručnih suradnika u današnjim školama je poučavanje i učenje o ljudskim pravima bez obzira na nastavni predmet, mjesto održavanja nastavnog procesa ili bez obzira na nastavne situacije. Važno je odabrati pravilne metode rada s učenicima kao i oblike rada u kojima će učenici imati aktivnu ulogu. Cilj ovog rada je prikaz pedagoške prakse školskog pedagoga na području interkulturalnog odgoja i obrazovanja te unapređenje kulture škole. U središtu promišljanja o pravima djeteta na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju je rad s učenicima Romima u Osnovnoj školi Đurđevac. Polazeći od činjenice da svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje, potrebno je naglasiti pedagoške napore u radu s učenicima Romima i to od početka školovanja do završetka osmog razreda. Školski pedagog jedina je stručna osoba koja prati rast i razvoj svakog pojedinca od prvog dana nastave u prvom razredu do završetka osmog razreda. Pravo na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju svakako je posebno dječje pravo koje u konačnici rezultira društvenom aktivnošću učenika u školi, u obitelji i sredini u kojoj živi. U radu se daje pregled pedagoške prakse stručnog suradnika pedagoga te učeničke participacije u nastavnom procesu od kritičkog promišljanja samog pojma iz perspektive djeteta i njegovih participativnih prava do mogućih uloga djeteta u tom procesu, a u cilju unapređenja kvalitete života učenika Roma u obitelji i izvan nje, u školi i društvu. Samo potpunom integracijom i radom na inkluzivnoj kulturi školi može se ostvariti kvalitetan rad sa svim učenicima bez obzira na njihove različitosti