Confidentiality in psychotherapy: Some of actual dilemmas

Članak razmatra princip poverljivosti iz različitih uglova: kao činioca koji igra izuzetno značajnu ulogu u razvoju produktivnog odnosa terapeuta i klijenta, etičkog i, u mnogim zemljama, zakonskog pitanja. Navedeni su načini na koje se poverljivost u terapiji čuva kao i situacije u kojima se ona neminovno ograničava. Izložene su i diskutovane, dalje, tri dileme koje se postavljaju u vezi poverljivosti. Prva je kada treba govoriti a kada ćutati i šta da činimo onda kada se dvoumimo. Druga je da li klijenta treba odmah na početku obavestiti o ograničenjima poverljivosti ili onda kada se ta potreba u tretmanu javi. Treća je da li ograničenja poverljivosti (u situacijama kada klijent predstavlja opasnost po sebe ili društvo) treba da budu regulisana zakonom na način na koji su to uradila mnoga zapadna društva.The article examines confidentiality principle from different perspectives: as the factor which plays a very important part in developing a productive therapist-client relationship, ethical and, in many countries, legal issue. Ways to maintain confidentiality in therapy are stated, as well as situations in which it is inevitably limited. Three dilemmas concerning confidentiality are explained and discussed. The first is when one should speak and when one should be silent and what we should do when we are in two minds. The second is whether the client should be informed about confidentiality limitations at the very beginning, or when the need arises during the treatment. The third is whether confidentiality limitation (when a client poses a threat to himself or to the society) should be legally regulated, as it is being done in many western countries