Špiljski sustav Miljacka I - Miljacka V u kanjonu Krke

Izvorište Miljacka, u dužini od gotovo 1000 m, predstavlja veći broj špilja i sitastih izvora smještenih u kanjonu rijeke Krke 15 km nizvodno od Knina i neposredno pored HE Miljacka. Špiljski ulazi nalaze se nekoliko metara iznad riječnog korita sa najvećom međusobnom udaljenosti od oko 750 m (Miljacka II I sustav Miljacka I-Miljacka V). Najdulja istražena špilja u kanjonu je Miljacka II (3365 m), ali su značajni rezultati postignuti i u Miljacki IV (303 m), Miljacki III (112 m) i sustavu Miljacka I-V (2456 m). Ove špilje su povremeni ili stalni izvori ovisno o vodostaju, a trasiranjem je dokazana povezanost sa rijekom Zrmanjom (Fritz, 1972; Fritz i Pavičić, 1987; Bonacci 1987). U ljetnim mjesecima korito Zrmanje postaje suho na potezu od Mokrog polja do Ervenika, gdje se vodeni tok ponovno pojavljuje na površini i teče dalje do mora. Upravo u Mokrom polju Zrmanja se gubi u brojnim ponorima neprolaznim za čovjeka i prihranjuje rijeku Krku. Povezanost je vrlo kompleksna, od 100 % ubačenog fluorescina u ponor na Mokrom polju, nakon 252 sata u rijeci Krki pojavilo se samo 30 % fluorescina. Zbog tektonski uzrokovanih pukotina i intenzivnog procesa okršavanja podzemna cirkulacija vode između Zrmanje i Krke kreće se u mreži različitih smjerova te prolazi „dug” put od Zrmanje do izvorišta Mijacke. Kompleksnost podzemnih tokova između Zrmanje i Krke je očita, a gubici vode u podzemlju misterij je koji će rješavati još generacije hidrologa, geologa i speleologa. Špilje Miljacke, do sada ukupno istražene do duljine 6236 m, odlikuje poligenetski postanak u složenom geološkom okruženju koje se sastoji od visoko propusnih naslaga, propusnih naslaga, slabo propusnih naslaga, gotovo nepropusnih naslaga i kvartarnih sedimenata. Brojni rasjedi generalne orijentacije SI-JZ (Kapelj 2002, Perica I dr., 2005) uzrkovali su laktasta skretanja rijeke Krke, te su presijecanjem geoloških struktura bili jedni od dominantnih speleogenetskih faktora za izvor-špilje Miljacke. Visoka litološka raznolikost uvjetovala je složenu morfologiju kanala s izrazitim karakteristikama etažnih, razgranatih objekata