Dijagnostičke i terapijske nedoumice u liječenju intrakranijskih aneurizma

Intracranial aneurysms have a prevalence of about 2% of the population. They are a common incidental finding of noninvasive neuroimaging methods, raising the question of the necessity of treatment of patients with an asymptomatic intracranial aneurysm. For long, the only treatment option was surgical clipping of aneurysm neck. In the last 25 years, endovascular techniques have been developed as an alternative solution for patients who are not eligible for neurosurgical procedures. Research has shown better results of embolization procedures with lower rates of complications, but a higher rate of recanalization is still a major drawback of endovascular coiling. There are no strict protocols and the treatment of choice for intracranial aneurysms should be agreed upon by both the physician and the patient. This review aims to provide an insight into the management of intracerebral aneurysms with emphasis on the decision making problems faced by clinicians.Intrakranijske aneurizme prisutne su u oko 2% populacije. Uobičajen su slučajni nalaz neinvazivnih neuroslikovnih metoda otvarajući pitanje nužnosti liječenja bolesnika s asimptomatskom intrakranijskom aneurizmom. Dugo je jedina mogućnost liječenja bila kirurško podvezivanje vrata aneurizme, no u posljednjih 25 godina usavršen je endovaskularni pristup pružajući alternativu bolesnicima koji ne ispunjavaju uvjete za neurokirurške zahvate. Istraživanja su pokazala bolje rezultate embolizacijskih postupaka s nižim stopama komplikacija, ipak, veća stopa rekanalizacija i dalje je glavni nedostatak endovaskularnog pristupa. Ne postoje strogi protokoli tretiranja intrakranijskih aneurizma te konačna odluka leži u dijalogu između liječnika i bolesnika. Cilj ovoga preglednog rada jest pružiti uvid u pristup intracerebralnim aneurizmama s naglaskom na probleme donošenja odluka s kojima se suočavaju kliničari