Pregled stanja pučkoga crkvenog pjevanja glagoljaških korijena u Solinu, Klisu, Vranjicu, Mravincima i Kučinama u 2020. godini

Pučko crkveno pjevanje glagoljaških korijena u Solinu (župa Gospe od Otoka), Klisu (župa Uznesenja BDM), Vranjicu (župa sv. Martina, biskupa), Mravincima (župa sv. Ivana Krstitelja) i Kučinama (župa Bezgrešnoga Začeća BDM) tradicijski je glazbeni fenomen koji još uvijek znatno određuje emocionalno-fizički prostor, vrijeme, međuljudske odnose i osjećaj zajedništva te bogoslužnu participaciju svojih primarnih nositelja – pučkih pjevača i (prisutnih tijekom posljednjih nekoliko desetljeća) pjevačica. Višekratno povijesno ovjerovljeno te do naših dana značajnim dijelom sačuvano, ono je, kao nematerijalna kulturna stečevina, u vidu usmeno naslijeđenih, pučkih vokalnih refleksija crkvene namjene, redovito podložno promjenama, ali i trajnoj opasnosti od deformacije, nestanka i zaborava; sve to (još lani) aktualna virusna pandemija samo je mogla dodatno potvrditi. Oslanjajući se jednim dijelom na tuđa istraživanja, no ponajprije na vlastita, autor ovim člankom nastoji, evidencijom uporabnoga repertoara in situ te popisom (svih) i anketiranjem (odazvanih) pjevača i pjevačica, osigurati pisani trag pa i »pravo glasa« tim baštinicima i aktivnim nositeljima ove vrste obrednoga liturgijskoga i paraliturgijskoga pjevanja, ponajprije kao dokumentarni prilog stanja u 2020. godini, istodobno i kao jedan od zaloga njegova daljnjeg očuvanja, savjesnije kultivacije i bolje javne vidljivosti